BURN (H.S.)

33.

U oči me gledaj i prekrsti noge otmjeno
Daj dubok dekolte da smekša mi srce kameno...😘❤️

"Hvala ti za ovo" tiho kažem ne izlažući iz Zarinog zagrljala
"Angie već sam ti rekla. Ta žena je na ogromnom gubitku već 18 i pol godina" istu tu stvar mi je i Harry rekao te ne znam ni sama zašto im ne mogu vjerovati. Zašto mi to ne ide u glavu?! Ona je na gubitku! Ona je na gubitku!
"Idem se otuširati. Ti mi pripremi haljinu i štikle" mislim da će mi topli tuš puno pomoći te da će mi razbistriti um. Dva sata kasnije ja i Zara skroz sređene izađemo iz zgrade te na našu nesreću Harry još nije ovdje. Koliko got ova tamnoplava haljina bila predivna toliko je i hladno u njoj. Hvala Bogu pa sam se pridomislila i obula sam crne conversice. Zara nije bila pametna pa je ostala u crvenim štiklama s petom od 13cm.
"Stvarno nisi normalna. Zašto nisi i ti obula conversice već ćeš cijelu noć patiti u tim štiklama" kažem joj gledajući lijevo dali Harry dolazi
"Zato što mi savršeno idu uz ovaj kombinezon" dobro pričala je istinu. Malo bi čudno conversice izgledale na crni kombinezon s širokim nogavicama. Ne uspijem joj odgovoriti kada se bijeli Range Rover parkira točno ispred nas. Prozori se spuste te ugledam sređenog Harrya u bijelom košulji i s spuštenom kosom. Sjednem na suvozačko sjedalo te Zara uđe iza i Harry nastavi vožnju desno.
"Bijelo auto da ide uz košulju ha Styles?" Zara ga upita ne pokušavajući sakriti smijeh
"Bar tvoja kosa nije najsvijetlija stvar u autu" na Harryev komentar ne mogu,a da se ne nasmijem iako se radi o mojoj najboljoj prijateljici. Harry se na sekundu okrene prema meni te mi se nasmiješi i vrati pogled na cestu,ali ruku stavi na moju golu nogu. Nisam htjela nositi hulahop. Mrzim ga i iritira me.
"Angie! Brani me" Zara vikne tjerajući me na još jači smijeh
"Harry ne rugaj se Zarinoj kosi" kažem kroz smijeh gubeći zrak pomalo
"Probaj još jednom. Bez smijeha" kaže s ogromnom količinom sarkazma u glasu
"Podsjeti me za nekih 10 minuta"  ni sama ne mogu vjerovati da se još uvijek smijem
"To volim čuti" Harry dobaci vjerovatno misleći na moj smijeh
"Joj kako si nježan! Povratit ću" Zara mu kaže tjeraći ga da joj pokaže srednji prst. Iskreno mislim da su oni jedini ljudi koji mi mogu popraviti ovaj dan.

***

"Vi niste normalni!" vičem na Zaru i Liama koji su doslovno popili 5 čaša teqilue na ex. Svaki.
"Rekla sam ti da ću se napiti!" Zara slegne ramenima te naslovi glavu na Liamovo rame sklapajući oči
"Znam da nije dobar trenutak,ali ta tvoja haljina je učinila svoje" Harry mi šapne na uho stavljajući mi osmijeh na lice te se okrenem k njemu i dođem mu usnama blizu uha
"Znaš da nikada nisam bila u tvom uredu?" u sljedećoj sekundi Harry je na nogama te povuče i mene i doslovno brznom munje se stvorimo u njegovom velikom uredu. Zaključa vrata za sobom te se nasloni na njih i uzdahne dok ja odšetam do njegova velikog stola i prva stvar koja uhvati moju pažnju je moja i njegova slika uokvirena na stolu.
"Imaš našu sliku i držiš je na stolu?" sreća u meni je ogromna kao i osmijeh na mom licu
"Da. To smo se slikali u Los Angelesu za novu godinu" prisjeti me na to kako mi je trebalo dobrih sat vremena da ga nagovorim da se slika
"Što si ono bio rekao? Da je moja haljina učinila svoje?" upitam ga polako otkopčavajući patent koji se svom srećom nalazi na prednjoj strani
"Pa da poprilično" polako krene prema meni te dođe baš u trenutku kada haljina padne s mene na tlo ostavljajući me samo u crnom grudnjaku i crnim čipkastim gačicama. Ispred njega me nije bilo sram. Nije me bilo sram što mi se butovi dodiruju i što imamo malo stomaka. Zbog njega sam zavoljela svoje tijelo.
Harry prisloni svoje usne na moje stvarajući jedan vatreni poljubac pun žudnje. Stavi ruke na moju stražnjicu te me podigne u vis i odnese me do bijelog kožnog kauča na kojeg me položi ne odvajajći svoje usne od mojih. Dok se ljubimo strasno ja mu skinem košulju i bacim ju na pod ostavljajući ga u hlačama od odijela. Par minuta poslije obodvoje smo skroz goli te Harry navuče kondom na svoj penis i cijelom dužinom uđe u mene tjeraći snažan jecaj da napusti moja usta. Dok polako izlazi i ulazi u mene naša tijela su sve više i više oznojna,ali trenutačno mi to ne smeta. Kada obodvoje doživimo vrhunac izađe iz mene te legne pokraj mene na kauču.
"Volim te malena" tiho mi kaže te me poljubi u obraz
"Volim i ja tebe Harry" no naše slatki trenutak prekine jako kucanje na vratima
"Kvragu" ustanem brzinom munje i istom tom brzinom obučem haljinu i starke na sebe dok se Harry skroz polako stane odijevati
"Znaš da su vrata zaključana i da mene baš nije briga tko je iza njih?" kaže mi to ne skidajući zaigrani osmijeh s lica
"E pa mene je briga. Otključaj i vidi tko je" nakon par sekundi me posluša i otvori vrata dok ja ostanem sijediti na kauču što mi onemogućuje da vidim tko je iza vrata
"Što ti radiš ovdje?!" Harryev glas je pun ljutnje,ali osjetim i povrijeđenost u njemu
"Zar se tako pozdravlja svog oca?" muški duboki glas je jako jeziv što me pomalo straši
"Pitao sam te što radiš ovdje?" Harry idalje stoji na vratima bez micanja no njegov otac stavi ruku na njegovo rame i odgurne ga te ćelavi muškarac zakorači unutra s ljigavim osmijehom na licu
"Sviđa se ured,mali" njegov pogled prelazi svugdje po uredu no kada ugleda mene tu se zaustavi
"Angela dođi" Harry pruži ruku te ustanem s kauča i stanem kraj njega. On položi svoju ruku oko mog struka kao da me hoće zaštititi.
"To je jedna od tvojih drolja? Izbaci ju van jer moramo pričati" riječi ćelavog muškarca me povrijede no ostanem tiho
"Kako si ju to upravo nazvao?!" Harry vikne ljutit te učini korak naprijed no uhvatim ga za ruku i zaustavim ga
"Harry ne. To ti je otac" kažem tiho pokušavajući ga smiriti
"Tko je ona onda?" njegov otac je zbilja nepristojan čovjek
"Moja djevojka" na Harryeve riječi njegov otac me pogleda s čudom u očima
"Mike Styles. Drago mi je" pruži mi ruku te par sekundi ništa ne učinim razmišljajući dali ju trebam prihvatiti no ipak to učinim
"Angela Smith" na spomen mog imena osmijeh s lica mu nestane
"Smith kažeš" ne mogu prepoznati emocije u glasu gospodina Stylesa
"Angela vrati se kod Louisa i njih u klub. Brzo ću vam se pridružiti" na Harryeve riječi kimnem glavom jer starno ne želim biti u istoj prostoriji s ovim jezivim čovjekom
"Zbogom gospodine Styles" Harryev otac samo kimne glavom te se okrenem i napustim Harryev ured. Nakon 15 minuta napokon nađem ekipu te jedino tko je trijezan od njih je Louis što mi je iskreno čudno.
"Gdje je Amy?!" doslovno mu viknem na uho pokušavajući nadjačati muziku
"Pleše s nekim ljigavcem već sat vremena!"ljubomora u njegovom glasu je vrlo očita te ne mogu se suzdržati od smijeha
"Netko nam je ljubomoran!" na to mi da pogled kao da sam najveća luđakinja na svijetu
"Ti si bolesna!! To je Harryeva nećakinja!!" govori to kao da govori više sam sebi nego meni
"Pa što?! Ako hoćeš ja mogu popričati s njom i sve saznati?!" na moju ponudu kimne glavom bez razmišljanja
"To bi bilo super! Samo nemoj da Harry sazna!!" uzme još jedan guc svog pića
"Budi bez brige!" nasmiješim mu se te ugledam Doru i Calvina kako plešu i probijem se do njih
"Evo je!" Dora vikne pritom me grleći
"Netko je popio malo previše ha?!" na to ona samo kimne glavom slažući se s menom
"Netko će se večeras zabaviti!" Calvin vikne s uzbuđenjem u glasu te ga privučem bliže kako nas Dora nebi čula
"Prvi put sam ti rekla! Nema šanse! Ja i Harry ćemo vodit nju i Zaru doma!" na moje riječi se namršti no kimne glavom
"No ipak mislim da Zara neće s vama doma!!" Calvin vikne i prstom mi pokaže na Zaru i Liama koji se žvale. Ovo sam i očekivala. Ponovo se okrenem prema Dori te se stanem kretati u ritmu muzike. Ruke na mom struku privuću moju pažnju te pristanem plesati i okrenem se te ugledam Harrya ispred sebe.
"Moramo ići!" vikne mi na uho s neobičnim emocijama u glasu
"U redu!" kimnem glavom te se okrenem prema Calvinu
"Molim te odvedi ih doma! Ja i Harry moramo ići! Da ti ništa nije palo na pamet" na to on samo kimne glavom te ga poljubim u obraz i odem s Harryem

***

"Kako to misliš,da moraš ići za Englesku?" dok gledam Harrya kako sprema robu u putnu torbu ništa mi nije jasno
"Moram ići,Angela. Što prije" nervozan je te se to osjeti u zraku
"Harry reci mi što je bilo?" upitam ga no moje pitanje ostane bez odgovora dok Harry šeta po sobi kao luđak. Ustanem s kreveta te ga uhvatim za ruke i napokon zastane.
"Harry. Što je bilo?" upitam ga tiho. Zatvori oči i prisloni svoje čelo na moje.
"Mike je došao s pričom da...da Jasmin nije pobacila već da je rodila curicu te ju je dala svojoj najboljoj prijateljici. Moram ići u Englesku vidjeti dali je to istina. Moram znati dali je moje dijete živo" šok me preplavi te gledam u Harry i osjećam kao da bih svaki tren mogla početi plakati
"U redu je. Samo se smiri. Otići ćeš u englesku i sve ćeš srediti" kažem s nadom da ću ga utješiti
"Hoćeš li ići s menom? Molim te" bol u njegovom glasu mi govori da me treba. Jako no ne mogu otići s njim.
"Htjela bih to Harry. Više nego išta. No moram ići na fax i imam posao. Ne mogu to tek tako ostaviti" na moje odbijanje naglo se odmakne od mene i kimne glavom
"Upravu si. Ni ne trebaš ići" ljutnja u njegovom glasu je velika što me povrijedi
"Harry zašto se ljutiš na mene? Ja imam život vamo i ne mogu samo tako sve ostaviti i otići u englesku" i sama shvaćam da sam okrutna
"Naravno. Zašto bi išla s dečkom kada si mu potrebna" ljutito zgrabi putnu torbu s kreveta
"Upravu si" na moje riječi zastane s svim radnjama
"Molim?" izraz lica mu je upitan
"Idem s tobom. Trebaš me i ja ću biti uz tebe što got bilo" tek je saznao da ima kći te ne treba biti sam sada
"Što ćeš s fakultetom i poslom?" dođe do mene te mi stavi ruke na struk
"Za fax ću reći da me boli,a posao ću vjerovatno izgubiti tako da ću morati prihvatiti onu ponudu za posao u H.A.S-u" nasmijem se te mi se pridruži klimajući glavom
"Spremi stvari da možemo krenuti" tada se sjetim gdje mi je putovnica
"Putovnica mi je kod dečkiju tako da ćemo morati tamo svratiti. Stignemo li to i da se presvučem jer mi je užasno hladno u ovoj haljini" ni sama ne znam što još radim u njoj
"Naravno. Idemo s mojim privatnim avionom i zbilja misliš da bih te pustio da u tome ideš u London?" odmahne glavom kroz smijeh kojeg obožavam slušati
"Zar ne idemo u Holmes Chapel?" iskreno najveća želja ikada mi je vidjeti London no Harry je iz Holmes Chapela tako da je vjerovatno curica tamo
"Otići ćemo i do tamo no djevojčica je u Londonu s Jasmininom najboljom prijateljicom. Mike mi je rekao da ima 7 godina te da ga je ta prijateljica kontaktirala jer ju više ne može odgajati" dali je onda Jasmin stvarno na paihijatriji?
"Ne razumijem jednu stvar" koja mi je na umu otkako mi je sve rekao
"Što to?" gleda u mene s upitnom facom
"Ako su tvoj i njen otac ju nagovarali na pobačaj zašto ti je Mike,sada kada je saznao da je malena živa,rekao za nju?" čudno za onakvog čovjeka da je iskren
"Iskreno na to pitanje nemam odgovor" sada je i on zbunjen kao i ja
"Nema veze. Najbitnije je da je tvoja curica živa. Harry ti se otac" sretna sam zbog njega i znam da će se dobro snaći u toj ulozi
"Da. Izgleda da jesam" osmijeh mu se ucrta na usnama što poveća sreću u meni...