Hope Still Exists (#1)

15.

Ujutro, nakon obilnog doručka i svježeg tuširanja, ekipa je imala dva sata da saznaju što više o plovidbi broda. Za početak su trebali saznati koje se sve prostorije nalaze na brodu i njihovu funkciju. Za to je bio zadužen Max sa Kaelom. Essie je sa June 'ispitivala' posadu, a Nat i Liam su preko računala u njihovoj sobi pokušali hakirati nadzorni sustav i bazu s podatcima.

''Fuck... lozinka. Samo nas lozinka djeli od svega.'' Rekao je Liam i naslonio se na zid iza njega. On u Nat su u turskom sjedu sjedili na jednom od doljnjih kreveta, a Liam je imao laptop među koljenima.

''Probaj nešto poput...'' započeo je Nat, no Liam ga je prekinuo.

''Ne. Mora biti neka šifra. Sa pet brojeva i pet malih slova.'' Rekao je Liam i prošao rukom kroz kosu. U sobi je nastao muk. Obojica su razmišljali.

''Hej dečki. Nešto saznali?'' Upale su Essie i June u sobu. Nat i Liam su odmah automatski stavili prst na usta i prosiktali jedno dugo ššššššš... ''Dobro... dobro biti ćemo tihe.''

''Jeste li vi nešto saznale?'' Pitao je Nat.

''Pa... saznale smo samo da je posada podjeljena po odjeljenima na brodu kojih ima pet. Kontrolni centar, osiguranje, spavaonice, kuhinja i paluba. U svakom odjeljenjuima po njih pet osim osiguranja kojih ima deset, što znaći da je ukupan broj posade trideset ljudi, plus nas šestero.'' Objasnila je Essie.

''Hej... to... to je to!'' Viknuo je Liam u jednom trenutku i Nat se pored njega trgnuo.

''Šta?'' Pitala je Essie.

''Odjeljenja, k5o10s5k5p5!'' Govorio je kako je utipkavao brojeve i slova, a zatim se sa laptopa osvjetlilo blago zeleno svjetlo i čuo se blagi klik.

''To!'' Viknuli su Nat i Liam u isto vrijeme.

''Lozinka?'' Upital je Essie i njih dvojica su krenuli.

''Nisam znala da nam je Liam Comp Wiz.'' Našalila se se June, a Liam ju je pogleda ispod oka i onda ih zakolutao kao binko loptice u kotaču.

''Ok. Imaju... raspored, broj posade, radari... ostale brodske pizdarije, E-mailovi...''

''De to otvori...'' rekla je June. Liam je otvorio tu mapu. ''Čitaj naglas.'' Dodala je June.

''Pa... ovo pripada nekom liku Bobu Haroldu.'' Rekao je Liam.

''To je kapetan.'' Dodala je Essie.

''Poslao je to nekom liku koji ima neku šifru za ime.''

''Pa pročitaj!'' Viknuo je Nat.

''Gospodine, brod je krenuo danas u 10 satu ujutro. Priprema je bila dobra i nema štekanja. Posada je... bla bla bla... nebitno, nebitno, nebitno... evo! Danas smo po vašim predpostavkama dobili poruku od Aleca Willsona da pripremimo jednu dodatnu kabinu za šestero putnika imena: Nathaniel, Kael, Essie, June, Liam i Max.''

''Zašto uvijek moje ime mora biti u punom izdanju...'' frknuo je Nat.

''Nebitno... Po vašim su naređenjima Alec i njegova supruga ostali neinformirani da je brod krenuo pod vašim nadzorom. Oni takoder ništa ne znaju.'' Liam je završio s čitanjem.

''Zašto imam predosjećaj da je poruka poslana Adamsu?'' Pitao je Nat i pogledao Liama.

''Znao sam! Taj štakor nikada ne odustaje!'' Viknuo je Liam i stavio glavu među dlanove masirajući si sljepoočnice.

''Znači... ovaj je besplatan prijevoz zamka. Mi smo isporuka Adamsu?'' Pitala je June, a Liam je kimnuo.

''Ja i dalje ne razumijem što taj Adams želi od nas.'' Rekla je Essie i prekrižila ruke.