Love or hate? /h.s./ (završena)

Chapter 9.

Chapter 9.

-"Halo?"- tiho sam rekla. Brzim korakom sam izašla iz sobe ostavljajući June da spava.

-"Hej, ovaj, ja sam. Možemo li se naći?"- skupila sam brve naslonjajući se na zid. Nakon neprospavane noći, moj mozak nije bio u stanju ni da bi pogledao ko zove, prije nego što sam se javila. Ženski glas mi je zvučao poznato, ali mozak je radio brzinom puža.

-"Ko je to?"- ovo je vjerovatno bilo jedno od najbezobraznijih pitanja, glede na to da sam tu osobu morala poznavati, jer nije baš da dijelim brojeve na svakom koraku.

-"Gemma. Harryeva sestra."- zato drugi dijele brojeve namjesto mene pomislila sam. Harryeva sestra. Harry? Razbudila sam se prisjećajući se uplakane June od sinoć. Za što je Harry kriv. Iako se nadam da je sve jedan veliki nesporazum, mozak koji se polako budio, me uvjeravao u suprotno.

-"Aa, da. Da."- pokimala sam glavom, unatoč činjenici da me ne može vidjeti. Jedva sam samu sebe spriječila od jednog nervoznog uzdaha. Sinoć sam rekla Harryu da je najbolje da se ne družimo, i sad me njegova sestra zove da se nađemo. Možda to ima kakve veze sa Harryem. Možda ju je on nagovorio da se nađe sa mnom. Možda zna nešto o ovome sa June i hoće da mi objasni. Puno rečenica, koje su se u mojoj glavi započinjale sa 'možda'.

-"Možemo li se naći?"- njezin glas je djelovao slomljeno. Zato sam odbila svaku ideju da je takva zbog Harrya. Sigurna sam da ima nekakve privatne probleme. Ali zašto mene zove? Kako god, u to se ne želim mješati. Kao ni u ništa što ima bilo kakve veze sa Harryem.

-"Ovaj, ja.."- prekinula me u namjeri da odbijem poziv.

-"Molim te."- mogla sam čuti da je skoro prošaptala.

-"Okej."- nesigurno sam rekla. Znate onaj mini glas u glavi, koji je govorio tiho te se sa svakom sekundom pojačavao? E pa meni je taj glas uporno ponavljao 'ovo nije dobra ideja'.

-"Za pola sata u city baru."- rekla je brzo te prekinula poziv. Spustila sam telefon na komodicu te prošla rukom kroz kosu. Nemam dobar osjećaj oko svega ovoga.

#

-"Molim te, samo još jedan dio puta."- rekla je June vučući me za ruku. Razumijela sam njezin strah, ali ne vjerujem da bi je itko napao u sred dana.

-"Ali tamo je n..h.. Tvoja ulica. Već odavde je vidim."- rekla sam pokušavajući zvučati čim prijaznije. Iako sam već od sinoć na trnima i živci su mi polako popuštali. A ovo sa Gemmom me je sve više mučilo. Kao i to da ne smijem riskirati da me ko vidi u mojoj ulici.

-"Samo do koša za smeće."- rekla je te sam bacila pogled ka košu za smeće, koji se nalazio pravo na kraju ove ulice. Već sam htjela odkimati glavom, ali kad sam se susrela sa njenim uplakanim očima sam pokimala. Stvarno se bojala ići sama. Vjerovatno bih se i ja da sam na njenom mjestu. Ali opet prije ili poslije će morati sama izaći negdje.

Već ovako se okrećala na i najmanji šum. Konstantno sam joj morala govoriti da niko ne ide za nama i da su to vjerovatno samo neki obični ljudi, koji žure za svojim poslovima.

-"Okej. Ali samo do tamo."- uputila mi je jedan slabi osmjeh te nastavila put hodajući ukočeno.

-"Hvala ti."

#

-"Ovdje sam."- smeđokosa djevojka je podigla ruku mašući u mom pravcu. Na njenom licu je stajao jedan nejaki osmjeh za kojeg sam samo čekala trenutak, kad će se srušiti i ispustiti val suza.

-''Am, ćao. Gemma?''- upitala sam, kako bih se uvjerila da nisam pogriješila osobu. Pokimala je glavom, dok su njeni prsti stvarali nervozne zvuke kuckajući od stol.

-''Da, drago mi je.''- ponovo se osmijehnula, dok sam ja izgovorila jedno tiho 'i meni'. Izvukla sam stolicu i sjela ne znajući, kako započeti razgovor. Pa ona je mene zvala.. Ako ima nešto reći, će reći. Valjda? Ili da je ipak upitam ako zna nešto u vezi June i Harrya. Mora postojati neko razumno objašnjenje, zar ne?

-''Ovaj.''- njeno razpoloženje se promjenulo, dok je spustila pogled na šolju tople čokolade. -''Trebala sam nekoga da popričam i..khm Harry mi je pričao o tebi i ne znam učinilo mi se da mogu popričati sa tobom.''- Harry je pričao o meni? Još više sam naćulila uši sa nadom da ću čuti još šta od toga. Ali nakon izgovorenih riječi je nastala tišina, koju je kvario samo zvuk kašičice, koji je udarao od porculan.

-''Da, mislim.. reci. Šta je bilo?''- Gemma je spustila kašiku te prošla rukom preko čela. Tek nakon nekoliko trenutaka je skrenula pogled na mene. Njezine zelene oči, koje su me tako podsjećale na Harryeve, su zračile nervozom, tugom i žaljenjem zbog..nečega?

Rukom je pritisla na kragnu od maslinaste košulje, nakon čega se nagalna preko stola.

-''Upetljala sam se u nešto i jako mi je žao zbog ovoga.''- prošaptala je. Dok se vraćala nazad, je nespretno rukom oborila čokoladu, koju je bila naručila za mene. Osjetila sam toplu tekoćinu kako prodire kroz moje teksas hlače.

-''Čega?''- upitala sam, jer sigurno mi se nije mislila ispričat, jer će proliti čokoladu na mene.

-''Ajde idi na wc prije nego što ti uništim hlače.''- njezina usta su se izvila u jedan mini osmjeh. Zbunjeno sam skupila obrve.

-''Hajde.''- pokazala je glavom prema vratima od wc, koja su se nalazila nedaleko od nas. Ustala sam te se uputila prema vratima od wc sa jednom misli u glavi. Zbog čega joj je žao i u šta se upetljala?

#

Heej!

Nadam se da vam se nastavak sviđa. Idući sa 8 vote-a i 2 komentara.

Hvala vam što čitate. Lots of love! xx