Love or hate? /h.s./ (završena)

Chapter 13.

Chapter 13.

Skoro se saplićući je zgrabila slabašnu ruku te potrčala prema drugom kraju bezkrajno duge ulice. Mala curica je uplašeno zazivala njeno ime, dok je pokušavala uhvatiti korak sa starijom sestrom.

July se iskrenula. Vidjela je tamnoputog čovjeka sa sunčanim naočalama, kako im se sve više približavala. Vratila je pogled pred sebe pazeći da se ne spotakne. Nije pravo vrijeme za njenu nespretnost. Ne bi si mogla oprostiti da se šta dogodi Ally.

Dok je iza sebe čula krupne korake, je njen pogled bio fokusiran na blijedo plavu Bubu (auto, barem mislim da se tako reče O.o uglavnom, ja sam luda za tim autom.) Nervozno je otključala vozačeva vrata ulazeći unutra, dok je osoba koja im je slijedila smanjivala brzinu. Preko jedne strane lica je mogla vidjeti veliku zmiju. Glava zmije je bila istetovirana sa crnom bojom na čelu, dok se rep uvijao oko njegovog vrata dajući izgled kao da bi ga davila.

Okrenula je ključ, uspješno paleći auto. Samo je trebalo još da se dogodi ona scena iz mnogobrojnih filmova, gdje auto crkne i onda ta osobe budu ubijene. Stresla je glavom izlazeći na glavnu cestu. U retrovizoru je promatrala onog čovjeka kako joj se zlobno smije te podiže ruku mašući im laganim pokretima.

*

-"July."- Smeđokosa cura joj se bacila oko vrata. -"Šta se događa?"- Rekla je brzo se odmičući od nje.

-"Baci staru karticu, uzmi novu. Tu imas moj broj."- Brzo je govorila July, dok je pružala bijeli listić sa svojim brojem. Iskrenula se još jednom skenirajući park, koji je bio prekriven kristalno čistim još netaknutim snijegom.

-"Dobro."- Potvrdno je poklimala glavom i dala joj znak da nastavi pričati. Bila je navikla na ovakve, brzinske razgovore, no ovaj put je imala još slabiji osjećaj nego inače.

-"Pazi da ti ne slijede. Bojim se da su te locirali, tako da..."- Sporo je rekla, ostavljajući rečenicu nedovršenu. June je skoro neopazno pokimala glavom. Polako je shvatala opasnost u kojoj se nalazila.

-"Razumijem."- U kutu usana joj se ohrabrujuće izvukao mali osmjeh. Svi su je imali za hrabru, nikad ne plače nikad se ne slomi. Ali svi su imali pogrešno mišljenje o njoj. Bila je sve, baš suprotno. Kad bi se zatvorila iza četiri zida, bi sve svoje strahove, bol, pretočila u slanu tekućinu. Dok je July po njenom mišljenju bila prava suprotnost od nje. Bojala se, no sve bi napravila da zaštiti osobe koje voli. Znala je da je na sigurnom, sve dok ima nju uz sebe. Isto to je mislila i July za nju. Ako bude šta trebala, znala je kome se obratiti. Nijedna od njih nije bila u pravu. Obadvije su bile hrabre, samo dok su imale jedna drugu. Znale su da imaju taj prijeko potrebni oslonac.

Što bi bilo sa drugom curom, ako se jednoj od njih nešto dogodi?

-"Ja i Ally odlazimo u drugi grad."- Slomljeno je rekla ne pokušavajući niti spriječiti suze. Prvo je morala napustiti kuću u kojoj se rodila, ulicu gdje je imala najbolju prijateljicu i sad mora napustiti i grad u kojem živi. Nije voljela rastanke. Nikad. Ali zadnje vrijeme su joj se često događali i nije bila sigurna hoće li izdržati.

-"Koji?"- Upitala je June, dok se približavala maloj curici, kako bi se oprostila od nje.

-"Gdje nas put nanese."- July je odgovorila nasmijavši se. Promatrala je smeđokosu curu kako se grli sa njenom sestrom. Dok ju je čvrsto držala u zagrljaju joj je tiho prošaptala da pazi na svoju sestru, na što je curica samo pokimala glavom te obrisala suze, koje su joj bez prekida padale niz lice.

-"Pazi na sebe."- June se ustavila pred njom. Osjetila je slanu tekućinu kako joj se kupi u očima. Uskoro je potekla iz para smeđih očiju, te se u obliku suze brzo skotrljala niz njene od hladnoće crvene obraze.

-"I ti na sebe."- Jedva je izgovorila te riječi. Jako su se zagrlile, znajući da je ovo rastanak na duže vrijeme. Mada to nijedna od njih nije htjela priznati. Vječni optimisti. Tako su same sebe često nazivale. Sad su vjerovale da nema tih ubojica, kriminalaca, ruskih mafijaša, koje bi njih rastavile da se ne vide. Bile su nerazdvojne. Sestre. Ne po krvi, već po svemu što su prošle zajedno. Bilo im je teško, jer su znale da će sad svaka od njih morati voditi svoju borbu sama. Dvije krhke djevojke. Protiv okrutnog svijeta. Pogodite ko će pobjediti.

-"Vidimo se."- Prošapta July odvajajući se od nje. June je samo pokimala glavom. Nije imala snage više. Jedva je čekala da dođe kući, zatvori se u svoju toplu sobicu, te se isplače. Ali ovaj put je neće imati ko utješiti.

July i Ally su još jednom pomahale. Smeđokosa cura se borila sa tim da im se barem nasmije, da je nepamte kao kukavicu koja plače, već kao onu hrabru curu za koju su mislili da je ona. Željela im je uliti hrabrost. Ali nije našla načina. Prekrstila je ruke te ih omotala oko crne bunde. Tihi jecaji su joj se otimali sa usana, dok je promatrala blijedo plavu bubu, kako nestaje iza gomile snijega.

*

-"Mogu kupiti ovo?"- Nježni glasić ju je probudio iz teških misli. Par puta je jako stisla oči te ih ponovo otvorila. Pogledala je plavokosu curicu, koja je držala plavu vrećicu Crunch čipsa u ruci. Osmijehnula se lagano klimajući glavom u da.

Pogledala je kroz veliki prozor trgovine, koja se nalazila na benzinskoj pumpi. Željela se uvjeriti da je auto još uvijek tamo. Još uvijek ju je pratio loši osjećaj. I pratit će je sve dok ne pobjegnu iz Londona. Izdahla je od olakšanja nakon što ga je ugledala na malom parkirnom mjestu između dva moderna auta.

-"Mogu dobiti i ovo?"- Nevino se nasmiješila praveći puppydog facu. To je kod July izazvalo iskreni smijeh. Stavila je ruku na njenu kosu, nježno prelazeći kroz nju. Koliko se samo uplašila da je više neće vidjeti. Odsad je neće ostaviti samu. Obećala je sama sebi.

-"Možeš."

*

-"Ally, pridrži ovo."- Dala joj je laganu kesu, dok je pokušala strpati hranu na zadnja sjedala pored dva velika kovčega sa robom. To je minus kad imaš malo auto. Ništa ne može stati u unutra. Uzdahla je premještajući manju torbu na veliki kovčeg. Upotrijebila je svu svoju snagu te ga guralna skroz do vrata. Ni sama nije znala, kako joj je uspjelo da ga dovuče do auta.

-"Daj mi tu kesu."- Rekla je pružajući ruku iza sebe prema Ally.

-"A gdje ste vi krenule?"

*

Wo, znači stvarno vam hvala na svim komentarima. Inace nisam navikla na njih i kad dobijem ijedan sam ko malo dijete kad dobije cokoladu. Dobro, to sa cokoladom i sad vazi za mene :3 xD. Pa ne znam, sta mislite o ovome? Ikakvo misljenje, kritika, ne znam, mozda sta ce se jos dogadjati? Pa, nadam se da vam se svidja. I da ko je ovo na kraju? :o

Hvala vam sto citate!

Lots of love, <3