Love or hate? /h.s./ (završena)

Chapter 38.

Chapter 38.

Automatski sklopi oči, prepuštajući se sudbini. Harryeve psovke su napočetku još dopirale do nje, no naposlijetku sa završile kao brdo glasova koji su polako blijedili iz njene sadašnjosti. Zvuk glasnog otvaranja vrata je bio popraćen glasnim urlikom, brojnim koracima, zvonjenjem metala kao i sa prvim ispaljenim metkom.

Osjetila je i znala da je taj metak trebao završiti negdje na njoj, no nije. Umjesto toga je završila zajedno sa stolicom izvrnjena na podu. Osjetila je težu na sebi te skoro zajaukala od fizične boli. Kad se konačno odlučila da se susretne sa stvarnosti i kad je otvorila oči je tu bol zamijenula druga, potpuno gora. Psihična.

Na njenom ramenu je ležala kovrdžava glava te koliko god se trudila, nije mogla presuditi da li je živ ili... Ne. Dobro ili ne. To ima potpuno drugi smisao riječi od prvih. Ove su donosile nadu, a one... Nisu. Na samu pomisao da... Hah. Briznu u plač. Okrenu glavu zabijajući lice u njegovu bujnu kosu. Sklopi oči, dok su se teški jecaji odvaljivali iz njenih usta. Duboko udahnu te pritom osjeti njegov parfem koji je bio pomiješan sa vanilijom. Ubrzo je bila oslobođena njegove težine te joj je ostao samo miris koji je također polako nestajao. Otvori oči nakon što i nju neku povuče sa poda. Pristala je direktno na nogama jer ju je taj netko već oslobodio. Nije se ni trudila gledati oko sebe. Još uvijek je negdje u daljini mogla čuti ispaljivanje metaka i mjenjanje rafala. Činilo joj se kao da je to miljama udaljeno od nje, iako ubistvu samo nekoliko metara.

Kroz suze, nakupljene u već crvenim očima je promatrala kako Harryu skidaju uže sa ruku. Par glasova je povikivalo da je dobro, no nije im mogla povjerovati. Krv koja se slivala iz njegovog lijevog boka kvaseći bež majicu, joj to nije govorila. Promatrala je kako ga polažu na nekakav ismproviziran ležaj te nose ka izlazu. Možda bi još uvijek stojala i zurila u krv na podu koja je nekako rezala sve veću prazninu u njenom srcu da je nije čvrsta ruka povukla prema van. Na sigurno. Daleko od pucnjave, koja joj je odzvanjala u mozgu, daleko od trupala na podu, daleko od svih losih scena.

*

Lagano podiže drhtave ruke te ugleda zamazanu krv. Zurila je u njih i koliko god se probala kontrolirati i ne tresti se toliko joj to nije išlo. Suze su skamenile, neke na licu, neke u očima no nisu je napuštale. Osjeti dlanove na koljenima te boježljivo podiže pogled, bojeći se koga će zateći. Možda bi trenutno rađe vidjela Mihajla možda čak i prokletog Vladimira... Sve osim djevojke duge tamne kose te zabrinutog lica koja je čučala ispred nje.

-''Makni se od mene!''- Drhtavi glas odjeknu hodnikom, mameći znatiželjne poglede medicnskih sestara koje su šetale starije bolesnike. U jednom skoku se ustala te odmakla što dalje od Gemme.

-''July. Već sam ti rekla da nisam ja ubila tvoje roditelje, kad ćeš to shvatiti?!''- Zadera se kroz šapat. No, to nije bio razlog zašto je July tako reagirala. Barem ne trenutno. Bila je sigurna da je ona poslala Harrya u skladište. Zbog nje su oteli Harrya. Zbog nje ima Harryevu krv na rukama dok je on u operacijskoj sali i bori se za život.

-''Kako si mogla vlastitog brata poslati u smrt?! On bi sve napravio zbog tebe, sve. A ti ga šalješ Vladimiru!''- Zadera se na što Gemma prinese palac usnama, ušutkavajući je. Okrene se gledajući niz hodnik, no činilo se da niko nije obraćao pažnju na njih. -''A ja sam ti još rekla da ne ideš njemu! Dovraga, Gemma!''

-''Harry je sam htio ići tamo. Mislio je da te je opet Vladimir našao, jer sam mu rekla i za tvoj poziv. Kad sam mu priznala što se dogodilo, je... Pobijesnio je. Derao se na mene i prijetio da ako mu ne rečem gdje je to prokleto skladište, da će zauvijek zaboraviti da ima sestru!''- Sa tim riječima izgubi ravnotežu padajući na koljena. Glasno zajeca dok su suze padale na mramorni pod. -''Znam da sam kriva. Znam da je zbog mene tamo.''- July koja je do sad hladnokrvno stojala, gledajući je sa višine, se polako spusti pored nje na što Gemma skoro poskoči omotavajući ruke oko njenih ramena. -''Znam da uvijek sve uništim. Da sam hodajuća nevolja. No, molim te nemoj me još i ti kriviti.''- July ne reče ni riječi, samo je zagrli. Zagrljaj. Ono što su obje trenutno trebale. Utjeha.

-''Gospođice.''- Odlučni i ozbiljni glas ih obje natjera da se trznu. Pridignule su se sa hladnog mramora, obje sa istim strahom. July skupi obrve, čekajući doktora da sam saopšti vjesti. Za prošlo deranje na Gemmu je izgubila svaku trunku snage i sad nije bila sposobna ni za jednostavno pitanje. -''Gospodin Styles je izvan životne opasnosti. Iduća 24 sata su ključna za dalje.''- Reče stavljajući ruke zajedno sa nekom mapom za leđa. Vidijelo se da očekiva pitanja. Svi bi ih imali, uvijek. I ona je, samo bojala se pitati za značenje teh riječi.

-''K-Kako to mislite?''- Gemma zbunjeno strese glavom.

-''Ako se probudi u idućih 24 sata, će biti dobro. Ako ne... ''- Ostatak rečenice je ostavio visiti u zraku. No, svi su znali što je to značilo.

-''Kakve su šanse za to?''- July upita, konačno se uključujući u stvarnost i razgovor. Izraz na doktorovom licu nije govorio ništa dobro. Već naborano čelo se još više nabora dok se oči razširiše u želji da daju utješan odgovor.

-''Ne obazirite se na šanse, sve je odvisno od samog bolesnika. Negubite nadu.''- Sa tim riječima se okrenu te ubrzo nestade za prvim uglom. Tek što su pogledom ispratile njegovu figuru, je iz istog pravca provirilo još četiri lica. Svako sa zabrinutim i zacakljenim pogledom, no tu je bio dečko smeđe kose i plavih očiju koji je July odmah povukao u jak zagrljaj.

-''Ti si July, zar ne?''- Prošapta na što ona pokima, iznenađena da joj uopšte zna ime. -''Biti će on dobro. Jak je.''- Promrmlja odmičući se od nje. Okrenu se prema zidu, okrećući svima leđa dok se po pokretu ruke moglo shvatiti da briše suze. July nije bila sigurna da li je sa onim riječima više htio uvjeriti nju ili samog sebe. Bez ijedne riječi ju je Liam povukao u kratki zagrljaj te se ubrzo odvojio te otišao ka Gemmi. July se lagano spusti na plavu stolicu, pogledom prelazeći preko hodnika te sa vremena na vrijeme također preko ostalih članova benda. Nikad nije mislila da će ih upoznati na ovakav način. Najgori ikad. Po izrazima na Zaynovom i Niallovom licu i po tome da joj nisu namijenuli niti jedan pogled a kamoli pozdrav je mogla zaključiti da su ljuti na nju. Možda su i u pravu. Nije Gemma kriva, kriva je ona. Zašto se nije odmakla od njega na vrijeme? Znala je da je love da dovodi u opasnost sviju sa kojima dođe u kontakt.

No, oduvijek je bilo nešto na njemu što joj nije dopuštalo da reče to zadnje 'Zbogom'. I zato što nije prije rekla, to 'Zbogom' dolazi sad. Samo da ovog puta ne odlazi ona, već on.

*

Nije mi uspijelo prije objaviti tako da... Izivnjavam se. Kako god. Harry povrijedjen. 2 od 5 je ignoriraju. I... Huh. Ne znam. Nadam se da vam se svidja. Hvala vam  na komentarima. Znace mi. Puno.

Lots of love, :)