Love or hate? /h.s./ (završena)

Chapter 15.

Chapter 15.

-"Hoćete nešto popiti?"- Gemma je upitala smiješeći se. July je lagano odmahalna glavom, te je i njena sestra napravila isto, dok se igrala sa barbikom duge plave kose te kratke, roze haljinice.

-"Ne, hvala."

Gemma je sjela na kožni dvosjed, blijedo smeđe boje. Dlanove je nervozno položila na koljena te uzravnala leđa. Na lice joj se izvukao jedan kratki osmjeh, koji je ubrzo nestao. Kratkim pokretom zgloba je stavila valoviti pramen iza uha.

-"Pa valjda bi bilo vrijeme da počnem pričati, zar ne?"- Iz usta joj se oteo nervozni uzdah pomiješan sa kratkim smijehom. July je samo pokimala glavom, te bacila pogled po stanu. Iz nekakvog razloga je očekivala da će se sad iza kuta pojaviti neki Rus, te ih ubiti. Pratio ju je taj osjećaj da je sav ovaj razgovor jedna velika zamka.

-"Bilo je to prije tri mjeseca. Prijateljica me nagovorila na jednu zabavu. Uličnu. Imala sam slab osjećaj, no onda sam upoznala jednog momka. Vladimira. Na početku se činio tako dobar, prijazan."- Prošla je rukom kroz valovitu kosu te se ustala sa dvosjeda. Usred naviranja sjećanja ju je nervoza itekako mučila. Ustavila se pored prozora, naslonjajući se sa rukama nazad na radiator iza nje.

-"I onda se jedne noći sve promijenilo. Rekao je da ima jedan kratki posao za obaviti. Trebali smo ići na zabavu, no onda smo završili u toj nekoj kući. Rekao mi je da ću vidjeti njegov posao. Bilo mi je cudno u 9 sati me vodi na posao. Ali dobro.. Pristala sam."- Pomakla se naprijed prema njima. July je primjetila, kako se njene zelene oči sve više cakle.

-"Ally, možeš li otići u drugu sobu, tamo imam par igračaka za tebe? Zapravo su od kćerke od jedne prijateljice. No sigurna sam da nece imati ništa protiv tome."- July je odkimala glavom, te uzela malenu ručicu u svoju. Nije je htjela pustati od sebe. Bojala se za nju. -"Neće joj ništa biti, ne brini."- Dodala je Gemma, nakon što je vidjela strah u Julyinim očima.

-"Okej, možeš ići."- Rekla je July, te je curica brzim, veselim pokretima otišla u sobu, koju joj je pokazala Gemma.

-''Nisam željela da sluša ovo. To je sve. Ovdje je na sigurnom. Obje ste. '' -July je skrenula pogled sa vrata iza kojih je bila Ally.

-''Dobro, nastavi.''- Promrmljala je. Čula bi da se nešto događa tamo u sobi, zar ne? Ne znajući šta napraviti sa rukama, je počela lomiti prste.

-''Pristala sam. Ušli smo u jednu kuću. Bila su još dva njegova prijatelja. Jose i Charles. Izvukli su pištolje iz jakni. I samo tako hladnokrvno lovili jednu ženu i čovjeka po kući. Sve dok ih nisu stisli u kut. U kupatilo. Pokušavala sam ih odgovoriti. Stvarno jesam.''- Sjela je pored July, te postavila ruku na njenu. July je vidjela iskrenost u njenim suzama. Shvatila je da je ipak bila upravu, već prvi put kad ju je nazvala je slutila da se joj nešto dogodilo. No, nikad nije ni pomislila da nešto tako okrutno.

-''Ali nisu me poslušali. Samo tako su ih hladnokrvno upucali. Bila sam na kraju živčanog sloma, počela sam ih udarati, tukla sam ih svom snagom po prsima. I onda me Vladimir zaustavio. Rekao je da je mislio da će mi se svidjeti. Zaprijetio mi je, ako odem na policiju. Da će ubiti Harrya, znao je koliko mi on znači. I od tad me uvijek ucjenjiva sa njim.''- Naslonila se nazad na naslonjač od kauča, dok je dlanovima brisala brojne suze, koje su joj se kotrljale niz lice.

July je mogla osjetiti, kako joj suze kapaju niz lice. Njena priča ju je podsjetila na njene roditelje. Bili su ubijeni, tako kukavički, iz pištolja, nisu im ni dali priliku da se brane. A zašto? Zbog glupog propalog posla.

-''Zato se onaj dan dočepao tvog telefona. A ja sam morala pokazati poruku Harryu, koju si navodno ti napisala. Iskreno, ne znam, što ima on od toga. Hoćeš li mi moći oprostiti?''- Rotirala je glavu prema July, dok je još uvijek imala pogled zaključan na stropu.

-''Uredu je. Nisi ti kriva. I ja bih napravila isto.''- U tom trenutku je smeđokosa curica utrčala u sobu, sa bijelim medom u rukama. -''Sve bih napravila za Ally.''- Možda Harry nije bio malo dijete, no svejedno, razumijela je njenu brigu. Ubojica nije briga ni za koga. Sve što oni znaju napraviti je pritisnuti na okidač, bez brige kako će to utjecati na njihovu porodicu, na njihove prijatelje.

-''Hvala ti.''- Gemma se bacila pored nje, omotavajući svoje ruke oko Julyinh ramena. Od olakšanja se iskreno nasmijala. Nije željela da je neko gleda kao lošu osobu, kad to nije bila. Ali nažalost sve je tako ispalo. I sad je uništila July, sad nju Harry gleda kao lošu. Moraće se potruditi da to ispravi. Ispravitće to ona. Mora.

-''Hvala tebi, što si mi se povjerila.''- Odgovorila je July, sa kratkim osmjehom. Stvarno je cijenila to. Nije bilo lahko, priznati nešto takvo. Kao ni što njoj nije lako pričati o smrti svojih roditelja. To je bolna tema.

-''Gemma otvori.''- Raširila je oči, začuvši glas, koji je dopirao izvana popraćen snažnim kucanjem od vrata. Brzo su se odvojile. July je skočila k Ally stavljajući joj prst preko usta, da ne bi šta rekla. Nije znala, ko je,no znala je da nije dobro, ako je bilo ko vidi ovdje. Nije bilo sigurno. Slijedila je Gemmi, do jedne od soba. Jednim pokretom ruke joj je pokazala u veliki ormar. Zatim se okrenula sa velikim strahom, koji je ispunjavao njene oči. Prišla je ulaznim vratima, te ih nesigurno otvorila. Zagledavši poznatu figuru ispred sebe, je kroz nju prošao novi val straha.

*

Ne znam, sto napisati ovdje, a bio bi red da nesto napisem. Ne znam, nadam se da vam se svidja, kao i uvijek. Ponavljam se. I da ko je ovo na vratima? :o Huhu xd

Hvala vam sto citate!

Lots of love, :)