Love or hate? /h.s./ (završena)

Chapter 11.

Chapter 11.

-"Igra je počela. Uživaš li već?"- Svom snagom sam skupila telefon u svoju šaku. U idućom trenutku je poletio prema suprotnom zidu, dok sam ja ispustala glasan krik nemoći.

Bijeli telefon je lažao na pločicama razbijen u tri dijela. Ne brinem se. Sigurno je preživio. Ne bi mu bilo prvi put.

Crna slova su mi se premotavala pred očima.

Našli su me. Znaju gdje sam, slijede mi. Život ovdje više nije siguran. Ally nije sigurna. Razočarala sam svoje roditelje. Izdala sam njihovu zadnju želju.

Samu sebe sam natjerala da se saberem. Obrisala sam vlažno lice i spriječila novi nalet suza. Podigla sam se na noge, pomažući si sa lijevom rukom.

Ja nisam dovoljno jaka za ovo.

Priznala sam sama sebi. Nikad nisam bila, niti ću kad biti. Ne znam se boriti.

Gore od poruke su bile samo Harryeve riječi. Dobolile su me. I njega sam razočarala. A koga nisam? Sarkastično sam se nasmijala sama sebi. Ja sam hodajuća nevolja na dvije noge. Sve oko sebe uništim.

Bezživotnim pokretima sam navukla crnu, kožnu jaknu na sebe. Sa samo jednom misli u glavi.

Ja i Ally moramo pobjeći. Daleko odavde.

...

Skrenula sam za dobro poznat ugao stare, napuštene zgrade. Brzim koracima sam se kretala do svog cilja. Već sam mogla vidjeti stari ormar na kraju beskrajno dugog uništenog hodnika. Po podu su bile krhotine stakla i ogormno kamenje za koje ne znam kako su dospjeli ovamo. Svako malo je u zidovima bila rupa, kroz koju si mogao vidjeti cijelu susjednu prostoriju. Trenutno se nisam obazirala na to. Pogled mi je bio fokusiran na tamni ormar, kojemu su lijeva vrata skoro odpala.

Došla sam do njega, otvarajući ispravna vrata uz blagu škripu. Iza hrpe kartonskih kutija sam izvukla crnu torbu.

Brzim pokretom ruke sam je otvorila i izvukla proderane teksas hlače i običnu, crnu duksaricu.

Preobukla sam se. Staru robu sam samo pobacala u unutrašnjost torbe ne brigajući se hoće li biti izgužvano. Podigla sam ruke u višinu glave vežući visoki rep. Debelu kapuljaču sam prebacila preko polovice glave i preko nje navukla još jedan crno-rozi kačket. Svaka misao mi se fokusirala u nadu da će ovo upaliti.

Sa još većom brzinom nego prije sam se vraćala kroz dugački hodnik izlazeći iz napola raspale zgrade. Ruke sam zavukla u prednji džep.

Duboko sam udahalna i spriječavala noge pred klecanjem. Sa kutom oka sam posmatrala tamnoputog čovjeka. Sa cigaretom u ruci i širokom odjećom te bezbrojnim lancima oko vrata je djelovao opasno. Nervozno sam gužvala rukav kojeg sam navukla preko ruke, u nadi da neće krenuti za mnom. Neko vrijeme sam mogla osjetiti njegov pogled na sebi, a zatim ga je skrenuo prema izlazu napuštene zgrade.

Odahnula sam ubrzavajući svoj dugački korak. Pod čizmicama sam mogla osjetiti neuklonjeni snijeg sa trotoara.

...

-"Ally!"- Zakričala sam, čim sam ugledala napola otvorena bijela vrata. U glavu mi se uvukla jedna misao. Što ako su mi već od prije slijedili? Budala! Frustrirano sam ispustila ogromnu količinu kisika iz pluća.

Niz lice mi se skotrljao novi val suza, dok su mi se sjećanja dvoje ubijenih ljudi vraćala. Ne bih mogla podnijeti da i Ally dočeka ista sudbina.

Tihim korakom sam prošla pored vrata. Disanje mi je postajalo sve više teško. Šunjala sam se po vlastitom stanu prolazeći kroz kratki hodnik. Pogledom sam pretražila prostoriju, tražeći kakav ostar predmet. Na moju nesreću ništa takvo nije bilo tu.

Skrenula sam lijevo ulazeći u Allyinu sobu. Oči su mi bile napete, dok su prelazile preko prazne sobe. Inače je uvijek u njoj. Nikad je ne napušta, dok ja ne dođem.

Možda se sakrila. U misli mi se uvukla još jedna ideja.

-"Ally."- Tiho sam zazvala njeno ime. Sklonila sam se gledajući ispod uredno namještenog kreveta. Razočarala sam se, gledajući u prašljivi prostor ispod kreveta. Podigla sam se na noge, koje su me polako izdajale pod mojom težinom i pritiskom.

Za oko mi je zapeo dvokrilni ormar. Jedino mjesto, gdje bi se još mogla sakriti u sobi.

-"Al."- Prošaptala sam njeno ime. Moji prsti su se obavili oko okrugle brave. Ponovo sam se razočarala. Ormar je bio prazan, unutra je bila samo raznobojna odjeća.

Panika je obuzimala moje tijelo. Dok sam prilazila vratima kupatila sam sve više drhtala. Misli su se ponovo, kao i svakog puta, vraćale na dva besmrtna tijela, kosu natopljenu sa crvenom tekućinom, oči široko otvorene. Čvrsto sam skupila oči, moleći se da neću još jednom zateći isti prizor.

Nakon što sam otvorila vrata, sam i ja kukavički otvorila oči. Pogled mi je istog trenutka prešao preko pločica. Kao da mi se odvalio veliki kamen sa leđa. Nisam zatekla ono što sam očekivala. Ali to još uvijek ne znači da je ona dobro. Ma šta govoriš ti, July? Normalno da je dobro. Sad ćeš je zateći kako se dere na sav glas dok prepjeva Biberove pjesme. Na lice mi se izvukao slabi osmjeh. Oh, kad bi ju sad zatekla u toj situaciji. Nikad više ne bih ništa rekla za njeno kričanje.

Prišla sam vratima zadnje prostorije u kući. Spojene dnevne sobe i kuhinje. Pluća sam napunila kisikom. Zadržavala sam slanu tekućinu u očima. Bilo je pitanje trenutka, kad će se suze odvaliti iz očiju i poteći k mom vratu. Sa istim strahom sam otvarala škripajuća vrata.Čekala sam trenutak, kad ću se razbiti na tri dijela, kao moj mobitel maloprije. Dah mi se zaustavio. Kao da sam bila zarobljena u vlastitom tijelu, bez izlaza. Bez mogućnosti da bih bilo šta rekla.

-"Pozdravljena."

....

Pa, evo. Ne znam sto reci. Osim toga da se nadam da vam se svidja. I hvala vam na svim glasovima i hvala selmajecarica & MimikaaHazza na komentarima. Hvala vam sto citate!

Sad sto se tice price, razmisljam da bi je preuredila da bi bila napisana u 3. licu. Sta vi mislite o tome? Sta mislite o cijeloj prici? I da o ovome sa Ally, sta ce se dogoditi sa njom i tko je ovo na kraju? Htjela bih da ostavite komentar, jer mi to puno znaci.

Nastavak sa 10 votea & 4 komentara.

Hvala vam sto citate!

Love you guys!

xAzrax