Love or hate? /h.s./ (završena)

Chapter 26.

Chapter 26.

-"Došla sam. Pustite je."- Njen glas je zvučao hladan. Gledala je u ubojicu svojih roditelja, u Vladimira. Gledala je u čovjeka, koji joj je uništio cijeli život. Ponovo se htijela osvetiti, imala je tako jaku želju za tim, no ponovo se morala strpiti. Prošli put je to uradila da bi pobjegla, a ovaj put da bi je uhvatili, kako bi spasila June. Ironija. Bježiš, a opet te se prije ili poslije dočepaju. Nađu tu bolnu točku i sa njom te povrijeđivaju. A njena bolna točka je bila upravo June. Smeđokosa cura, prekrivenih očiju i blijedog lica, koja se borila da bi nešto rekla, no nikako joj nije uspijevalo.

-"Nećeš mi ti zapovijedati što ću uraditi."- Odgovorio je sa podsmijehom, stavljajući ruke u džepove tamno sivih hlača.

-"Imali smo dogovor."- Odgovorila je u pokušaju da smiri svoj ton glasa te da se ne počne derati. To joj sigurno ne bi pomagalo. Samo bi pogoršala situaciju.

-"Ko je rekao da ja poštivam dogovore?"- Upita te je ovaj put prigušeni smijeh došao od onog čovjeka sa tetovažom zmije na glavi. July je bila svjesna da postoji samo jedan način da Vladimira nagovori da pusti June. A to je laž.

-"Želiš li znati onaj broj ili ne? Na tebi je."- Sa sigurnosti u glasu je rekla, dok je promatrala promjenu raspoloženja na njegovom licu. Sad je ona njega držala u šaci. Zamijenuli su strane. -"Pusti je i saznati ćeš."- Dodala je sa malim smješkom u kutu usana. Zadovoljna zbog trenutne pobjede. Znala je da će to napraviti, jer mu je taj broj trebao više od ičega, no nije znala kako će sebe izvući iz te situacije.

Vladimir je samo poraženo rukom pokazao prema tamnoputom, ćelavom čovjeku te je uže uskoro palo sa Juninih ruku. Odmakla se od njega, skidajući povez preko očiju te maramu, koja joj nije dozvoljavala da priča.

-"Reci broj."- Zapovijedio je, no July je odmahnula glavom, dok je gledala u Junine uplakane oči.

-"Ne dok ona ne ode."- Odgovorila mu je, pokimavajući glavom prema June. July se činila hladnokrvna, kao da je hrabra i da ima snage za ono što se sprema. No, istina je bila drukčija. U ovom trenutku bi se najrađe sklupčala u kut sobice te plakala, razmišljala o svemu. No, sad nije imala prilike za to. -"Idi."- Hladno je rekla, pokušavajući nepokazati osjećaje, koji su joj sve više lomili ionako krhak glas. Nije htijela Vladimiru pružiti taj užitak. No, June je to shvatila drugačije. To je shvatila kao da je još uvijek ljuta na nju te da ovo radi samo radi reda. Još tužnija nego prije je pokimala glavom te sa brzim korakom i spuštenim pogledom, natopljenim brojnim suzama je prošla pored njih.

Uskoro je nestala iza zgrade te je July koncentrirala pogled na smeđokosog dečka. Približio joj se omotavajući prste desne ruke oko njenog krhkog vrata.

-"Bolje ti je da nisi slagala i da znaš broj."- Sa tim riječima je njena glava poletjela prema naprijed, jer ju je on jako gurnuo. Pala je na ćelavog čovjeka, te ju je on grubim pokretom ubacio u isti bijeli kombi sa kojim je June došla. Uloge se mijenjaju.

*

Taturala je po asvaltu, dok joj se pogled maglio, što od suza što od neprospavane noći, ali najviše zbog toga što nije ništa jela ni pila već dva dana. Nakon samo par koraka je iza zgrade ugledala crni Audi, koji se upravo parkirao. Ubrzo je iz njega izletio kovrdžavi dečko, trčeći ravno prema June.

Pratio je July do tu. Nije znao razlog, no jednostavno nešto mu se učinilo čudno u njenom ponašanju. U stopu ga je slijedio onaj čudni osjećaj da će se nešto loše dogoditi da je zato Ally ostavila kod njega. Jer je kod njega na sigurnom. A nikad je ne bi samo tako ostavila.

Koliko god se trudio, nije mogao izbiti to iz glave, pogotovo ne nakon njihovog poljubca. Sad, više nego ikad, nije mogao dopustiti da joj se nešto dogodi. Konačno je dobio šansu da je bolje upozna, nju, njenu prošlost. Htio je postati dio njene sadašnjosti i budućnosti. No, to ne može, ako je izgubi. Zato joj je slijedio. No, negdje na pred kraj puta ju je izgubio u hrpi automobila. I sve do sad je kružio okolo u potrazi za njenom starom bubom.

-"July..."- Promrmljala je, boreći se sa tamom, koja joj je preuzimala vid.

-''Gdje je?''- Upitao je, razgledajući okolo u potrazi za niskom, smeđokosom curom, no sve što je vidio je bilo skladište i put po kojem je došao. -''Jesi dobro?''- Ovaj put je nju zabrinuto pogledao, jer joj se glava pomjerila lijevo-desno kao u nekom transu. Samo je odkimala sjedajući na prašnjavi asvalt.

-''Oteli su je. Tamo.''- Nesvjesno je pokazala prstom u pravcu odakle je ona upravo došla te ubrzo za tim naslonila glavu u dlanove, pokušavajući doći sebi.

Harry je odmah nakon tih riječi potrčao u tom smijeru, izlazeći iza ugla zgrade. Njegov pogled se susreo sa Julyinim, kojeg je u trenutku ispunila briga. Ne zbog sebe, bojala se da će ga vidijeti te i njega oteti. No, ubrzo su se njihovi pogledi razdvojili, nakon što su se bijela vrata zatvorila te se kombi nastavio kretati u suprotnom smijeru od njega. Sve što je mogao vidjeti je prašina, koju je kombi podizao sa makadama. Znao je da ju je izgubio. Ponovo.

*

Ej, ljudeki. Kako ste mi? Mnogo vam hvala na svemu i što imate živaca da čekate nastavak, kad ja nemam vremena da pišem. Sutra me pita, ali izdvojila sam malo vremena da napišem ovo. Kratko je, ali kasnim sa učenjem. Nadam se da se ne ljutite. Iskupit ću vam se za vikend.

Posveta: MajaStyles69

Lots of love, :)

xAzarx