Love or hate? /h.s./ (završena)

Chapter 23.

Chapter 23.

-"Oh, kad bi bila."- July se skamenila, začuvši muški glas, koji je ubrzo bio popraćen zlobnim cerekom. Zateturala je nazad, sve dok joj se leđa nisu spojila sa nečim, što se činilo da je drvo.

-"Ko je to?"- Upitala je trudeći se da održi glas smiren, da ga spriječi pred podrhtavanjem. No, činilo se da su joj se umjesto glasa noge oduzimale, dok su se silovito tresle. Možda zbog od snijega vodom natopljenih hlača, no prije zbog straha, kojeg je osjetila.

-"Upoznali smo se prije pet dana. Pobjegla si, uz malu pomoć. Sjećaš li se sad?"- Na kraju je začula zlobni cerek. Čvrsto je sklopila oči. On je sad držao June zarobljenu. I ona je kriva zbog toga. Da se nije posvađala sa njom, da nije ignorirala njene pozive i poruke, bi możda June bila sad uz nju. Na sigurnom. Ali ovo nije vrijeme za razmišljanje, 'što bi bilo kad bi bilo'. Ovo je stvarnost.

-"Gdje je June?"- Prosiktala je kroz zube, dok ju je ljutnja preuzimala. Da, bila je ljuta, no najviše od svega, bila je ljuta na samu sebe. Naslonila se na željezni, crveni cvijet, koji je služio kao neki telefon, tako da si mogao pričati sa osobom na drugoj strani parka.

-"Ne brini. Dobro je."- Sklopila je oči, gutlajući knedlu. -"Za sad."- Dodao je, kao da bi ju dozvao u stvarnost. No, onda je začula povik. Začula je Junin glas, bio je slomljen od silnih suza, koje je proplakala. Glas joj se zaustavio u grlu, nije mogla ništa reći, niti povikanti. Osjećaji su se ponovo gomilali u njoj. -"Drži tu kurvu!"- Zaderao se Vladimir. No te riječi su konačno pokrenule July.

-"Nemoj da je zoveš tako!"- Proderala se, pridobivajući zbunjene poglede od dvije žene, koje su u tom trenutku prolazile pored nje, gurajući kolica sa bebama. Posramljeno se okrenula na drugu stranu, prebacujući telefon iz lijeve u desnu ruku.

-"Zvati ću je kako ja hoću! Je li ti jasno to?!"- Gromak, hrapavi glas ju je natjerao da na trenutak poskoči. Strah joj se uvukao u misli, iako nije bila ni blizu njemu. Prisjetila se teškog udarca i kako ju je lovio. Sve joj se činilo tako daleko, kao da se dogodilo dugo vremena nazad, a ne prije par dana. -"Sutra. U 12. Lekowe Street. Ako ne dođeš, znaš šta će se dogoditi."- Sa tim riječima je prekinuo poziv.

-"Bu!"- Istog trenutka je poskočila te joj je mobitel ispao iz ruke, rastavljajući se na dijelove prilikom udarca od pijesak. Začudila se da uopšte još radi, toliko toga je 'preživio'. Uskoro je začula i sladak kihot. Skrenula je pogled ka crvenom cvijetu, na kojeg je bila naslonjena. Od tamo je dopirao zvuk. Pogledom je prešla preko snijegom prekrivenog parka. Odmahnu glavom, gledajući Ally, kako se previja od smijeha pored drugog crvenog cvijeta.

*
Držeći Ally za ruku se sporim koracima vukla uz betonske stepenice obložene crno-bijelim marmorom. Njene smeđe uggice su sa svakom korakom postajale nesigurnije, dok je vodila borbu u svojim mislima. Poželjela je da može isključiti mozak, barem na trenutak i zaboraviti na njega, da može raditi sve spontano, bez da bi prije sve promislila hiljadu puta. No, jedini put, kad je napravila nešto spontano, nagonski, joj se to okrenulo i odbilo od glavu.

Svađa sa June. Odbila joj se. Itekako. No, osjećala je da ne može dopustati da i svađa sa Harryem završi na takav ili sličan način. Što ako pronađu i njega? Ako se i njemu htijednu osvetiti zbog nje? Ona bi bila kriva. Opet.

Uzdahnula je, gledajući u ukrasno izvijena zlatna slova na tamno smeđim vratima. 'Styles'-Pročitala je u mislima. Podignula je ruku, pritišćući na bijelo dugme. Začula je zvono, koje ju je natjeralo da nešto shvati. I ovo što planira napraviti radi nagonski. Hoće li joj se ponovo odbiti od glavu?

-"July..."- Njegov glas je nježno prošaptao. Zelene oči su je milo gledale i lice je bilo opustano, smireno. No, onda se u jednom trenutku sve promijenulo. Pogled je postao tvrđi, a lice više napeto. Kao da bi se prisjetio svađe. Koju se izgleda odlučio još vući dalje.

-"Harry."- Odkašljala se, nakon što je izgovorila njegovo ime. Skrenula je pogled na pod. Nije mogla pričati, dok ga je gledala u oči. Nešto je bilo u njima, što ju je strašno dekoncentriralo. -"Žao mi je."- Jedva je pustila te riječi sa jezika. Nikad se nije nikome ispričala. Tvrdoglava je bila, itekako. Uvijek je mislila da je upravu, no i kad ne bi bila to ne bi priznala. I sad kad to konačno nekome prizna, joj kovrdžavi dečko vraća sa sarkastičnim smijehom. Smeđi pogled ga je zbunjeno pogledao.

-"Zaista misliš da možeš sve ispraviti sa jednim 'žao mi je'?"- Svijetlo smeđe obrve su se nježno podigle u očekivanju, dok je promatrao svaki pokret, kojeg bi smeđokosa cura ispred njega napravila. July kratko odmahnu glavom, svijesna da je upravu. No, da li mu je to spremna priznati? Duboko udahnu zrak, koji je već bio lagano napojen njegovim mirisom. Skupi obrve, podižući pogled ka njemu. Ignorirala je njegove tamno zelene oči, koje joj nisu dozvoljavale da započne svoju ispriku.

-"Upravu si. Izvini. Što sam ti lagala, što sam se onako ponašala, što te nisam razumijela. Što sam bila sebična."- Završila je sa pogledom čvrsto zaključanim na njegovom licu. No, ovaj put je on izbjegavao njen pogled, gledajući u Ally, koja se ponovo igrala sa plastičnom lutkom. Vidijelo se da pokušava sakriti osmijeh, koji mu je uporno izvijao usnice prema gore. No, nije bila sigurna, da li zbog njenog priznanja ili zbog Ally.

-"Nisi sebična. To ti nisam trebao reći. Bio je to trenutak ljutnje. Ali sve ovo što radiš za Ally, dokaziva da nisi sebična."- Pogledao ju je sa malim osmijehom, dok su njeni obrazi poprimili crvenkastu boju.

-"Da li to znači da si mi opr"- Ustavila se, nakon što je dečko ispred nje odmahnuo glavom. Osmijeh, kojeg je imala nakon njegove zadnje rečenice je nestao, te odnio sa sobom nadu.

-"Samo želim da me razumiješ. Ne trebam tvoje isprike. Samo razumijevanje."- Toplo ju je pogledao, te se onaj njegov osmijeh konačno izborio. Pružio je dlan prema njoj, kojeg je ona prihvatila. Isprepleo je svoje prste sa njenima, te je ona spustila pogled na njihove ruke. 'Tako se lijepo uklapaju'-Pomislila je. No, nije bila jedina sa istim mislima. Visoki dečko, čije su kovrdže blago padale niz njegovo visoko čelo, je sa spuštanom glavom promatrao njihove ruke, dok su mu se po glavi vrtile iste misli.

-"Dođi, Ally."- Pozvao je djevojčicu, koja je doskakutala, ustajući sa stepenica. July ga je pogledala sa divljenjem. Većina dečki bi zaboravila na njenu sestru. No, ne i Harry. On je poseban.

*
Oh, well. Nadam se da vam se sviđa. June je oteta. Što će July napraviti? Pomirili su se. Aw. Biti će više ovakvih malih svađica, i onda dolazi jedna veća.

Sad jedno pitanje. Koliko bi htijeli nastavaka na ovoj priči?

Mogu dobiti 25 glasova i par komentara za dalje?

Hvala vam za sve!

Lots of love, :)

xAzrax