Love or hate? /h.s./ (završena)

Chapter 19.

Chapter 19.

Lutao je gradom. Nije znao kud ide. Nije znao, gdje da je traži. Nije znao što da napravi. Policija je rekla da moraju čekati 24 sata, da ne mogu ništa prije napraviti, da ono može biti samo prijatelj, koji se šalio sa njom. Da, šalio. To je Harrya još više razljutilo. Ono nije izgledalo kao šala. I policija ne misli ništa poduzeti, što se tiče toga. Bio je ljut, na policiju, što čeka da pronađu njeno mrtvo tijelo i onda shvate da ono nije bila šala. No, najviše je bio ljut na sebe. Zašto je nije mogao spasiti?

Šutnuo je najbližu kantu za smeće, te ju prevrnuo. Već se nalazio na mostu. Čak nije ni znao, kako je dospio ovamo. Nije znao ni koliko vremena već luta, tražeći je po ulicama Londona. Naslonio se na ogradu gledajući izlazak sunca. Inače bi ljudi osjetili mir, gledajući to čudo prirode. No, to je u njega unijelo samo nemir. To je značilo da je prošlo već 12 sati otkako ne zna ništa o njoj.

Odmaknuo se od ograde, nastavljajući svoju potragu. Neće odustati, dok je ne nađe.

*

Noć se ponovo približavala. Čim je ušao u stan, je osjetio sitne ručice oko svojih nogu. Spustio je umorni, zeleni pogled te ugledao plavokosu djevojčicu. Čučnuo je, tako da je bio u njenoj višini.

Zaboljelo ga da je vidio malo dijete u tom stanju. Sa suznim, natečenim zelenim očima. Prošao je rukom preko njenog lica, pokušavajući izvući jedan ohrabrujući osmjeh na svoje lice. No, to je završilo sa samo jednim kratkim trzajem usana, koje su se odmah vratile u prošli, tužni položaj.

-"Ne brini. Naći ćemo je."- Utješio ju je. Ally je kroz jecaje omotala svoje ruke oko njegovog vrata. Harry se uspravio držeći Ally u naručju. Sreo se sa Gemminim pogledom, koji je očekivao dobre informacije. Njeno lice je bilo blijeđe nego prije, ispod njenih očiju su bili podočnjaki. Očitno je i za njom teška noć.

Harry je jedva opazno odkimao glavom, dajući joj do znanja da nije ništa uspio saznati. I odmah se moglo vidjeti razočaranje na njenom licu. Otišao je do dvosjeda te sjeo na njega, dok je probavao utješiti curicu u njegovom naručju.

-"Gdje su ti roditelji? Sigurno se brinu."- Reče, sjetivši se da sigurno sad lude kod kuće čekajući da njihove kćeri dođu kući. Ally se nakratko odvoji od njega, prelazeći ručicama preko očiju.

-"Nemam roditelje."- Te riječi su Harrya šokirale. Pogledao je Gemmu, koja je sjedila suprotno od njih sa istim izrazom na licu. -"July kaže da su na boljem mjestu. Da od gore paze na nas. Mislim da su sad zaboravili na July. Možeš li im reći da moraju još uvijek paziti na nju? Da je vrate nazad?"- Harry je bio iznenađen. Kako to nije znao? Istina je da nije vidio nikad njene roditelje, no mislio je da rade. Nikad nije ni pomislio na takvo što. Usto, July je maloljetna? Kako može paziti na mlađu sestru? Zar to nije zabranjeno?

-"Reći ćemo im. Ne brini, vratiti ćemo July."- U zadnje riječi, čak ni sam nije povjerovao.

-"Imate li još koga?"- Bio je siguran da moraju imati nekoga pored sebe. Nekoga, ko je pazio na njih. Socialno ne bi dopustalo da su dvije mladoljetne cure same.

-"June. Julyina prijateljica."- Ally je pokimala glavom. Sad se pojavilo ogromno pitanja. Kako su preživjele same? Što se dogodilo sa roditeljima? Kako to da je socialno dozvolilo njima da žive bez starije osobe? Imao je osjećaj, kao da nije ni poznavao July.

-"Znaš li njen broj?"- Upita je, te ona ponovo pokima glavom.

*

Ponovo je sjedila u kutu mračne sobe. Sa vremena na vrijeme bi ugledala kakav tračak svjetlosti, kad bi neko upalio svjetlo, koje je dopiralo ispod vrata od susjedne sobe. Nije znala, koliko je već vremena tu. No, činilo joj se, kao godina.