Love or hate? /h.s./ (završena)

Chapter 31.

Chapter 31.

Bilo je to previše za nju. Previše informacija da bi njen mozak apsorbirao, previše otvorenih pitanja koja su poskakivala poput iskrica iz njene glave, praveći nevidljive putove nazad. Previše raznih slika, koje su joj se neprestano premotavale pred očima. Izvana je izgledala, kao da bi joj mozak odamrio. Kao i cijelo tijelo. Nepomično je stajala. No, ono što se zapravo događalo u njoj, nije bilo ni približno mirno.

Lagano podiže pogled, razgledajući prvo smeđokosu djevojku, čije lice je izgledalo hladno, no oči su pričale potpuno drukčiju priču. Spustila je pogled, izbjegavajući Julyin. I za nju je to bilo previše. Jedini sretan u svemu ovome je bio Vladimir, koji je sa zadovoljnim cerekom laganim i spretnim pokretima ruku gasio čik u praznoj kutiji cigara. Sva mržnja do njega se sve više nabirala u smeđim očima, dok se nije pretvorila u suze ispunjene bijesom i ljutnjom.

Počela je duboko udisati te nagonski podigla ruku, koja se jako brzo našla na Vladimirovom licu. Zadovoljno promatra, kako njegov cerek nestaje bez traga se lica, i mijenja ga tamna nijansa smeđih očiju, koja učini cijelo lice mračnijim nego što je inače. Razljutila ga je. No, nije se ustavila. Ubrzo podiže i drugu ruku te se i ona zaustavi na drugom njegovom obrazu. Glava se okreće kao u sporom videu te za trenutak pomisli da je u jednom od onih Jackie Chan filmova, gdje ih manji Kinez prebija sve redom, no ujedno izaziva takav smijeh u tebi. No, ipak tu nije bilo mjesta za smijeh.

Glava joj je bila ubrzo povučena nazad za kosu. Cijelo tijelo se nagalno nazad. Doboljelo ju je, no djelovala je hladno. Nije to pokazivala. Stare kapi suze su se stvrdile na njenom licu te je pomislila da već ima inje na obrazu.

-"Da. Nisi. Više. Nikad. To napravila."- Reče kroz zube, dok je njegovo lice bilo samo par milimetara od njenog. Sa kutom oka je promatrala Gemmu, koja nije ništa poduzimala. Što ako je stvarno umješana u sve? Skupi obrve te se teška ruka polako odvoji od njene kose. July se samo blago nasmija na njegove riječi. Učinilo joj se smiješno. Pa što? Ove pleske bi ponavljala uvijek ponovo i ponovo samo da je imala šansu.

-"Nešto smiješno?"- Ponovo ljuto promrmlja rahlo podižući tamne obrve u zrak, pritom gužvajući kožu na čelu. July se još jače nasmija, stavljajući dlan preko lica. Možda je smijeh ovog puta bio umjetan, no barem ga živcira.

-"Da. Ti si smiješan."- Nakon tih riječi se polako uozbilji te mu uputi ljuti pogled. -"Vjeruj mi nećeš se izvući bez kazne. Ili policija ili ću te ubiti vlastitim rukama. Kao i tebe."- Reče, okrećući se ka Gemmi, koja se za trenutak trznu iznenađena Julyinim riječima. -"Nisam sigurna da li si i ti upletena u ovo, no budi sigurna da ako jesi... Pobrinut ću se da doživiš istu sudbinu kao ovaj štakor ispred."- Svaka riječ je sadržavala više ljutnje, dok je na kraju uvukla obraz stišćući ga među zube, pritom pokazujući rukom prema Vladimiru. Štakor. Prava riječ za njega. Trebao bi se vratiti u kanalizaciju odakle je i došao.

-"Obrzdaj jezik da ne bi ostala bez njega."- Vladimir zadovoljno pripomni, gužvajući praznu, bijelu kutijicu između prstiju. To je July napravilo još nervoznijom. Toliko da mu je htijela oteti iz ruku i strpati u usta i natjerati da prežvače kao Popeye špinat. Kad smo već kod tog magičnog špinata, bi joj sad dobro došao. Extra mišići za bolje pleske. Dobro zvuči.

-"Rekla bih ti da obrzdaš misli i mozak, ali... Ups. Nemaš ga."- Lažno se nasmija na kraju, stavljajući prste preko usta.

-"Da nemam?"- Glasni cerek ispuni hodnik -"Dušo, da nemam, ne bih znao svaki detalj o tebi. Zašto ne odeš na policiju? Jer i sama bježiš. Optužili su te za ono što sam ja napravio. Svi dokazi upiru u tebe."- Znao je. Naravno. July skupi obrve, svjesna da je dokaz zapravo samo jedan i to zapravo neki anonimni telefonski poziv. Neka budala je policiji dojavila da ju je vidijela kako drži pištolj pored prozora. Da, sigurno. To ju je najviše doboljelo. Optužena za smrt vlastitih roditelja? Nepodnošljivo. -"Zato me ne odeš prijaviti i zato mogu raditi što god hoću sa tobom. Pustati kad hoću, oteti kad hoću. Što god poželim. Ti si samo jedna od brojnih bezživotnih likova na špagama u mojoj kući lutaka. Samo još jedan bezvrijedni pijun u šahovskoj igri."- Zadovoljno pripomni na kraju. No July pomisli na Gemmu. Što ako je i ona samo još jedan pijun u njegovoj igri? I sama je priznala July što se dogodilo sa Vladimirom. Lagano stegnu šaku, prisjećajući se njenog govora. Njenog opisa ubojstva. Tek sad shvaća da je bio identičan ubojstvu njenih roditelja. Bila je umiješana. No, koliko? Gemma joj je rekla da nije znala ništa za to. No, što ako zapravo je i sad glumi. Što ako je ona zapravo onaj krug, koji pokreće sve ovo? Previše pitanja. Premalo odgovora.

-"Ako sam samo još jedan pijun, zašto me se ne okaniš?"- Iznervirano mahnu rukama te se okrene na peti. Htijela je otići. Valjda ona ponuda još uvijek važi? U svakom slučaju, što prije od njega, dok nije ispunila svoje misli sa trpanjem one kutije od cigara u usta, koju je još uvijek vrtio između prstiju.

-"Sve je odvisno od pijunove igre. Ako dobro igra se može pretvoriti i u kraljicu. A tu ja nastupam."- Reče sa ravnodušnim tonom na što July zakoluta očima. On? Šta misli da je kralj? Top ili možda konj? Zadovoljno kimnu. Naziv konja mu ipak najbolje pristaje od svega.

*
Nakon par bezuspjelih zvonjenja u pokušaju da dozove Harrya otvori otključana vrata. Polako se uvuče u stan. Ponovo joj se sumnja uvlači u misli, dok lagano prolazi kroz dnevni boravak, koji je osvjetljen samo sa uličnom svjelošću. Što ako je ovo puštanje bio samo još jedan dio Vladimirove igre? Možda sad zatekne isti prizor kao prije par mjeseci, no drukčije osobe ubijene. Već je počela drhtati. No, onda se sjetila Gemme. Nema šanse da bi dopustila da se bilo što dogodi njenom bratu, zar ne? A Harry ne bi dopustio da se što dogodi Ally, zar ne? Malo se smirila. Ne zadugo. Što ako je i on umiješan u ovo? I što ako Gemma uopšte ne zna za Vladimirove planove? Ponovo otvorena pitanja.

Ispusti prigušeni krik, saplićući se o nešto na podu. U zadnjom trenutku se dlanovima primi za kraj drvene komode te se uspješno uspravi i nastavi stabilno hodati. Na svakom koraku je očekivala da će ugledati dvije sjene, jednu krupniju i jednu manju na podu. Očekivala je trupla, krv. Sve se više bojala. Ruke su se nekontrolirano tresle. Trema, inače je djevojke njenih godina imaju pred kakvim važnim testom, ispitom, jer imaju spoj. Možda. A ona? Strepi da se prošlost ne ponovi.

Mala crta svjetlosti ispod Harryevih vrata joj je davala do znanja da je svjetlo upaljeno. Zaustavi se sa rukom na plastičnoj kvaki, te nakon par trenutaka oklijevanja otvori vrata. Sve ovo ju je podsjećalo na dan, kad je provjeravala svoj stan, tražeći Ally. Tad ju je zatekla kako se igra sa Harryem. Njegov pogled je bio hladan. No, trenutno bi sve dala da ponovo zatekne taj prizor. Čvrsto sklopljeni kapci se lagano opustiše te smeđe oči konačno ugledaše svjetlost.

Prizor kojeg je ugledala je bio i ljepši nego što je očekivala. Na jednoj strani kreveta je ležala plavokosa cura prekrivena ljubičastom dekom sa rozim i bijelim crtama. Spokojno je spavala. Baš kao i kovrdžavi dečko na drugoj strani. Okrenut na bok tako da je imala direktan pogled na njegovo lice. Još uvijek je mogla primjetiti jedan plavi pramen iza uha te se automatično osmijehnu prisjetivši se kako mu je prije samo par dana ofarbala kosu u plavo. No, onda se prisjeti i još jednog prizora. Njihovog poljubca. Njegove usne na njenim. Sklopi oči skoro opet prožviljivajući taj trenutak. Naglo otvori oči. Ne, ono se neće ponoviti. Ne smije.

No, nije si mogla pomoći. Lagano se približi krevetu te čučnu pored njega. Nedostajale su joj njegove oči. Definitivno. Njihova živa boja, koja bi se često mijenjala odvisna od njegovog raspoloženja. No, isto tako kao da bi upravo ta boja bila svjetlost u njenom životu. Pažljivo promotri neuredne kovrdže, guste trepavice te lijepo oblikovane usne za kojima je osjetila takvu želju. Ispruži ruku prstima lagano prelazeći preko njegovog čela. Trepavice se pomjeriše te ostade iznenađena nakon što ugleda svjetlo zelen oči. Ruka se još uvijek nije htijela odvojiti od njegovog lica za kojim kao da je čeznula.

-"July?"- Tiho prošapta, brzo se ustajući u polusjedeći položaj. Ubrzo je njegove ruke povlače u jak zagrljaj te ona zabija nos u njegovo rame. -"Kako si pobjegla?"- Ponovo prošapta odvajajući se toliko od nje da se smjesti udobnije. Ubrzo je povlači nazad k sebi u krilo, natjeravajući njena leđa da se spoje sa njegovim prsima. Omota ruke oko njenog struka te otisnu kratki poljubac na njeno rame. Bio je siguran da sve ovo sanja. No, uvjeravao se da može barem u snovima uživati sa njom. -"Jesi dobro?"- Uskoro stiže još jedno pitanje na koje July samo pokimala glavom, dok joj se osmijeh razvlačio na lice. Htijela to priznati ili ne. Dobro je sve dok ima njega. No, što će se dogoditi kad ga izgubi?

*
O joj. Imam osjecaj da sam napisala nastavak od 96 stranica. Hah. Možda i jesam pošto ne vidim koliko je dug. Možda idem brzo sa nastavcima. Ali eto. Ne znam. Nije se puno izdogađalo i znam da sve ovo podsjeća na neki teški kriminal, no to sam ipak ja. Volim takvu temu i ne znam. Pokušavam umješati nježnije trenutke iako pa.. Ne znam da li uspijeva. Ja i ljubav, romantika nazovite to kako hoćete, ne idemo zajedno xd. Kako god. Nadam se da vam se svidja. Hvala vam za komentare!

Lots of love, :)