Love or hate? /h.s./ (završena)

Chapter 29.

Chapter 29.

-"Nisam. Upravo tebe sam tražila."- Odgovori mu hladno, na što on ostade iznenađen za trenutak. Vjerovatno je očekivao da će ga ponovo početi psovati, nakon čega bi se slomila, gušeći se u suzama. Da, ono iskustvo je ostavilo velike posljedice na njoj. I on je to znao. Zato joj je uvijek donasipao soli, otvarao nove rane, koje su je svakom riječi sve više pekle. Bio je svjestan toga. Itekako. No, sad je i ona shvatila da tako ne ide dalje. Da neće ništa postići sa tim. Odlučila se igrati njegovu igru, biti kao on, hladna i nedodirljiva.

-"A da? Može li se znati zašto?"- Upita nakon trenutka iznenađenosti. Gemmi se razvuče minijaturni osmijeh na lice. Shvatila je da je zagrizao mamac, upada u njenu igru.

-"Razmišljala sam da..."- Zavodljivo mu se nasmiješi, ulazeći siguran korak prema njemu. Skenira mu lice te se lagano ugrize za usnicu, znajući da ga je to izluđivalo. Njegov smeđi pogled se skoro istog trenutka promijenuo, postao svjetliji. Da, potpuno je ušao u njenu igru.

-"Da...?"- Ponovi za njom, grizući se za usnicu te pritom skenirajući njeno tijelo. Dobro je znala da će to napraviti. Iako je nabacala na sebe svu najdeblju i najširu odjeću, još uvijek ju je njegov pogled smetao. Toliko da je za trenutak htijela pobjeći glavom bez obzira, no onda se sjetila July.

-"Da bi mogao pustiti jednu moju prijateljicu."- Nastavi pričati sa zavodljivim tonom, pritom se vješajući sa desnom rukom na njegovo rame. On rahlo poškilji prema njoj, praveći se da ne zna o čemu govori.

-"Zašto misliš da je ja držim?"- Upita te se Gemma sarkastično nasmija, rahlo zabacivajući glavu nazad. Smeđi pogled ju je zbunjeno promatrao, ne znajući odakle takva promjena u Gemmi.

-"Zar misliš da sam glupa, dragi?"- Upita nekoliko ozbiljnije, još uvijek održavajući kontakt sa njegovim očima. Stavila je ruku na njegova prsa te su se njegova leđa sudarila sa zidom starog skladišta iza njega. Nije mogao prikriti osmijeh. Smatrao ju je glupom, njegovom igračkom, sa kojom bi radio šta hoće, ucjenivao, tukao. No, sad mu se ukazala još bolja prilika. Dobiti Gemmu na njihovu stranu? Neprocjenljivo. Da bude sa njim? Još više neprocjenljivo.

-"Ne, ne. Nikako."- Odmahnu glavom, rahlo podižući ruke u višinu ramena, braneći se.

-"Onda? Hoćeš li je pustati ili ne?"- Prošaptala je pored njegovog uha, na što se on pomjerio u mjestu. Gemma za July? Gemma za osobu, koja krije pare? Ne. Ne bi je samo tako pustio da ode. Nešto treba.

-"Odvisno. Što ću ja dobiti u zamjenu?"- Odlučno upita te se Gemma za trenutak zamisli. Ključan momenat. Nastaviti igru ili stati, dok ima još priliku? Poslije će biti prekasno. Daleko prekasno.

-"Hm?"- Promrmlja, naginjući glavu na desnu stranu te se odmakinjući od njega. Osobe, koju bi sad zabila mocolom u zemlju da se nalaze u kakvom crtanom ili čemu sličnom, gdje imaš par života i možeš uvijek pobjeći. Uvijek je tu onaj TNT od ptice trkačice, ako ništa. Za trenutak skupi obrve, no ubrzo vrati stari izraz na lice. Znala je da ju posmatra i donosi vlastite zaključke promatrajući njene pokrete. -"Nešto bi se dalo smisliti."- Završi te se on vragolasto nasmija.

*

-"Kad ideš po Ju?"- Iz misli ga probudi dječiji glas. Skrenu pogled te pored sebe, na blijedo smeđem, kožnom dvosjedu zagleda plavokosu curicu, koja mu se široko osmijehnula. Ju? Još jedan dokaz da je July sigurno nije otela. Ko bi svog otmičara zovnuo po nadimku? No, djeca su ipak takva. Pojavi mu se idući misao. Nisu uopšte slične. Ravna, plava kosa i plave oči te smeđa, kovrdžava kosa te smeđe oči. Premjestio je ruku sa brade, te prošao preko kapaka od očiju, pritom pritišćući na nos i čvrsto žmireći. Čak i Gemma se negdje izgubila. Što ako su i nju oteli? Odkima glavom. Naravno da ne. Oni otmičari su povezani sa Julyinom prošlosti. Zašto bi oteli Gemmu? Ali, onaj čovjek je rekao da je umiješana u ubojstvo. Sad je sam sebe iznervirao. Pridiže se sa dvosjeda, pritom rahlo udarajući dlanom od naslonjač na lijevoj strani.

-"Harry..."- Tek nakon, što ga je ponovo pozvala, je okrenuo pogled prema njoj. Plave oči su bile natopljene suzama, koje samo što se nisu skotrljale iz očiju. Nervozno prođe rukom kroz kovrdže, shvaćajući da je dijete uplašio svojom reakcijom i agresijom. Priđe joj, sjedajući na pod ispred dvosjeda. Za trenutak se trzalna.

-"Izvini. Samo sam ljut, zato što ne znam gdje da je nađem."- Priznao je. Skupi smeđe obrve, shvaćajući da to govori malehnom dijetetu, koje ga ima za nekog superheroja, Supermana? Batmana? Možda i od njega očekiva da poleti k July te je spasi. Možda bi mu dobro došle takve supermoći. Definitivno bi.

-"Nisi ljut na mene?"- Upita te lagano frknu sa nosom, pritom prelazeći dlanovima preko mokrih obraza te brišući suze. Harry se nasmija njenoj reakciji te odmahnu glavom, zbog čega su se kovrdže lagano zavrtijele po zraku.

-"Ne, nisam."- Brzo joj odgovori te se iznenadi nakon što curica poskoči sa mjesta, obmotavajući ruke oko njegovog vrata. Odmah do svog uha je začuo njen kihot, koji je natjerao njegove usnice na rahli osmijeh.

-"Ne brini. Ti si njen princ. Naći ćeš je."- Naravno, još uvijek je u njemu vidijela nekog junaka. A on? Običan momak, koji će vjerovatno razočarati i Ally, a najviše sebe.

*

Ej, ljudi. Samo ova priča nije pauzirana, sto znači da ce nastavci ići ili svaki dan ili svaki drugi. Želim je čim prije završiti. Kao i druge. Jednostavno sam izgubila volju. Želim započeti jednu novu. Nadam se da vam se imalo sviđa. Hvala vam što čitate!

Lots of love, :)