Ana je jedna obična petnaestogodišnja cura koja je odlična košarkašica, ali ni sama ne shvata šta sve može. Nakon što je bila izigrana od strane momka, želi da se pridruži muškoj košarkaškoj ekipi svoje škole. Da li će uspjeti u tome ili će doživjet...
Mojim dolaskom sva publika je skočila na noge i počela klicati. Sa jedne strane tribina sam vidjela Mašu kako drži plakat sa natpisom 'Gromovi do pobjede'.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Kako sam se kretala prema svojoj ekipi, bacila sam pogled na protivnike čisto da vidim izraz na Stefanovom licu, ali to nije sve što sam vidjela. Među njima je stajao i Daniel. Daniel je sa Stefanom u ekipi...On zna... Svo ovo vrijeme on je znao... A počela sam mu vjerovati...
Zbunjenost se mogla vidjeti i na njegovom licu. Kada je shvatio šta se dešava nasmijao se i počeo pljeskati. Koliko još misli da se pretvara? Sve ovo ćemo riješiti na terenu. Niko mene neće zavitlavati.
Prišla sam svojima i utakmica je ubrzo počela. Vodili smo, a ja sam zabila više od pola poena. Stefan se sve više i više nervirao, dok sam ja bila prilično zadavoljno. Što svojom igrom, to i dokazivanjem da je gadno pogriješio.
Utakmica je završila, našom pobjedom.
(***)
„Nije li to naša naivna Ana..."
Samo sam ga gledala sa gađenjem.
„Šta više hoćeš Stefane?!"
„Šta je? Više ti se ne sviđam?"
„Nikad mi se nisi ni sviđao."
„Mislim da sve one suze govore drugačije." Još jednom sam ga pogledala ubojitim pogledom te ga krenula zaobići, kada me je zgrabio za nadlakticu.
„Kretenu pusti me!"
„Awww jel to našoj maloj Ani nešto fali?"
Andreova perspektiva
Stajao sam sa svojom ekipom spremajući se da proslavimo pobjedu kada sam primjetio da nema Ane. Osvrnuo sam se oko sebe te sam je ugledao u Stefanovom društu, ali vidim da ona nije previše vesela zbog toga.
„Hej!-Viknuo sam- ostavi je na miru!" Brzo sam se kretao prema njima.
„Ili šta?"Imao je onaj ljigavi osmjeh na licu.
„Oh, ne želiš znati."
„Uuuuu kako sam uplašenn."
Tada mi je pokipilo. Dok je moja ekipa prilazila, ja se više jednostavno nisam mogao suzdržati te sam zamahnuo šakom koja se ubrzo našla na Stefanovoj odurnoj faci. Lupio je od zemlju kada sam čuo Anin glas.
„Nemoj Andrej, nije vrijedan..." Uhvatila me je za nadlakticu.
Anina perspektiva
Pošao je za mnom vidno uznemiren.
„Hej, nemoj se nervirati. Pusti kretena."
„Kako da pustim?! Jesi li vidjela koliko te je čvrsto držao?! Pa još ti se ruka crveni!"
„Nije to ništa... Nemoj dopustiti da nam pokvari današnji dan. Pa hej! Moja prva utakmica!" Oboje smo se počeli smijati te se pridružili ekipi.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
