Ana je jedna obična petnaestogodišnja cura koja je odlična košarkašica, ali ni sama ne shvata šta sve može. Nakon što je bila izigrana od strane momka, želi da se pridruži muškoj košarkaškoj ekipi svoje škole. Da li će uspjeti u tome ili će doživjet...
„Ma ništa... Vidimo se sutra." Brzo ustane i uputi se prema svojoj kući.
Ovo nije u redu. Sviđa mi se Andrej. Sviđa mi se Daniel. Znam da će stvari danom u dan postajati ozbiljnije i komplikovanije i ja se iz ovoga što prije moram izvući. Ne želim da ih povrijedim, ni jednog od njih. Ali opet ne mogu odlučiti...jednostavno nisam u mogućnosti...
Nadam se da ću imati jedan od onih presudnih trenutaka kada shvatite odgovor na dugo postavljano pitanje, ali za sada ga nema...
Čudno je to kako se od jednom vaš život promijeni. Kao mala sam bila buca i kako sam odrastala, uvijek sam imala taj tračak sumnje u sebi. Mislila sam da me niko neće htjeti takvu. Tu sumnju je još više probudila činjenica da sam toliko dugo bila zaljubljena u jednu osobu. Jednostrana ljubav... Valjda mi je jednog dana više bilo dosta svega i odlučila sam se za promjenu. Ukrotila sam svoju gustu kosu i promjenila svoj izgled. Nisam više željela biti buca. Zato sam i počela trenirati košarku, ali tačnije za sebe. Igrala sam sa tatom svakodnevno i to mi je pomagalo. Napokon sam dovela svoju liniju na mjesto. Počela igrati za školski tim i nevjerovatno je da poslije mišljenja da se nikom neću svidjeti, dolazim do ljubavnog trougla.
Ko kaže da se stvari ne mogu okrenuti za sto osamdeset stepeni. Itekako mogu. Čak i preko noći. Nikad ne strebaš sumnjati u sebe, jer oko tebe je već dovoljno osoba koje to mogu raditi. Ti se trebaš podržavati i vjerovati u sebe jer ćeš se kad tad naći u situaciji u kojoj je na tebi da odlučiš. Čuvaj se i vjeruj u svoje snove jer je to jedini način da ćeš ih ostvariti.
Valjda je to kako sam se ja našla tamo gdje sam sada.
Imam odlične prijatelje, porodicu. Uživam u svojim tinejdžerskim danima, kao što bi i svi ostali trebali.
(***)
Za razliku od ostalih dana, danas su me probudile zrake sunca. Već mi je popravljeno raspoloženje.
Ustajem se, obavljam jutarnju higijenu te se oblačim.
Nešto me vuče prema povećem balkonu koji se nalazi u mojoj sobi. Izlazim na njega te se naslanjam na bijelu ogradu uživajući u pogledu.
Vidim dječicu kako veseloskakuću po parku.
Ops! Esta imagem não segue nossas diretrizes de conteúdo. Para continuar a publicação, tente removê-la ou carregar outra.
Zagrljeniparovi sjede na istim onim klupama na kojima sam ja prije samo par sati pričalasa Andreom.
Ops! Esta imagem não segue nossas diretrizes de conteúdo. Para continuar a publicação, tente removê-la ou carregar outra.
