lou » larry

Chapter twenty one.

Čula sam lagano buku, dolazila je iz kuhinje. Shvatila sam da ležim sama na trosjedu. No, bila sam istraumirana, neko nam je bio u kuhinji. Lagano sam se dignula na noge, hvatajući lampu sa stola. Kako teška lampa. Brzo sam se prišunjala, da to se može, do kuhinje i provirila u kuhinju. To je samo Harry. I flaša viskija. Ugrizla sam se za usnicu. 

- Harry, jesi dobro? - brzo se okrenuo, gledajući me lagano prestrašeno.

- O-oprosti n.. - vidjela sam kako se lagano trese i brzo sam mu prišla. Spustila sam flašu na stol, grleći ga.

- Hej, uredu je.. - lagano sam prošaptala i on je samo klimnuo glavom.

- Želim prestati ali ne mogu.. - mrmrljao je u moju kosu. Klimnula sam glavom, čuvajući ga blizu sebe iako je viši od mene. 

- Sve pet, nemoj se žalostiti.. Ja sam tu. Izbavit ćemo te iz te rupe nekako. Vjeruješ li mi? - pogledala sam prema njemu i on je samo klimnuo glavom. Odmaknuo se i uzeo flašu viskija, prosipajući viski u sudoper. Nasmijala sam se malo, grabeći njegovu ruku. 

- Idemo spavati? - pitao me je i klimnula sam glavom, čuvajući njegovu ruku i penjući se na sprat. Povukla sam ga u sobu i lagano mu skinula majicu. Namignuo mi je na što sam se ja odvalila smijati.

- No way. - namignula sam. - Trudna sam tako da hah.. - nasmijala sam se i povukla ga na krevet, gnjureći se u njegovu stranu.

- Jesam ti rekao koliko te volim? - pitao me je tiho, nasmijala sam se.

- Hiljadu i hiljadu puta, no neće mi smetati ako ponoviš.. - prošaputala sam i pogledala prema njemu iako je mračno, mogu vidjeti njegovo licu. 

- Dobro.. Volim te. Mnogo. Činiš me sretnim. Nasmijavaš me. Pametna si. Zgodna si. Pomalo čudna pogotovo kada jedeš puding od vanilije sa ribljim štapićima i znam da to voliš, ali se pravdaš kako si trudna. Volim te više nego Spužva Bob meduze, puno više nego što Sandy voli karate,  više nego gospodin Kraba novce, više nego lignjoslav svoj klarinet. Trebam te kao što Plankton treba recept Krabinih bur.. - prekinula sam ga, smijehom.

- Oh, Bože.. ti nisi normalan. - smijala sam se, gnjureći glavu na njegova prsa. - Ali i ja tebe volim. - osjetila sam kako se nasmijao. (...) Probudila sam se, i osjetila ruke oko sebe. Znala sam da sam sa Harryem i da nisam sve ovo sanjalo. Nisam htjela ni da bude sve to san. Bilo je predobro, i htjela sam da ostane istina. Naslanjala sam stomak na njega i bila sam sigurna da ga je to bolilo. Osjetila sam kako se beba rita, a i sam Harry. Pogledala sam prema Harryu, i on se nasmijao.

- Jutro.. - oh, taj glas. Oke, ovo je moj turn on. Harryev hrapavi, duboki, grubi glas ujutro i osjetim kako mi samo koljena trne od tog glasa.

- Jutro.. Nevjerovatno, ti i bebica se budite u isto vrijeme. - nasmijala sam se i on se nasmijao. Stavio je ruku preko mog sada golog stomaka, majica mi se povukla od spavanja.

- Osjetim je ili ga.. - prošaputao je i imala sam osjećaj ad će proplakati i znam kako mu je i ja sam se isto osjećala kada sam prvi put osjetila te malene udarce. - Zašto to radi?

- Doktor mi je rekao da se ponekad osjeća usamljeno, i da me zato udara nogicama.. A nekad je samo gladan ili mu/joj se ne sviđa u kojoj sam poziciji. A sada.. mislim da je gladan. Gladna ili kako god. Odavno je budan. Arhgshgds, teško je pričati u više rodova. - nasmijala sam se i Harry me je poljubio u čelo.

- Što kažeš da vam napravim jedan slasni doručak? Mhmh, a onda ćemo pjevati malo našoj malenoj bebici da se ne osjeća usamljeno. I tako.. - prošaputao je i podigao me na noge. Navuko mi je svoj džemper, njemu je hladno i želi da se dobro utoplim. I on je krenuo navući majicu..

- Je li ti baš puno hladno? Nemaš pojma kako mi hormoni rade i trenutno te želim bez majice.. - prošaputala sam, rumeneći se lagano. Nasmijao se i klimnuo glavom, privlačeći me sebi. Nasmijala sam se i polako smo sišli dole. 

- Malo ću samo pojačati grijanje. - klimnuo je sam sebi i otišao da pojača podno i zidno grijanje. Sjedila sam na barskoj stolici, čekajući ga. Iskreno volim ga gledati kako kuha.. Onako mu se svi mišići pokreću i izgleda.. bolje nego dobro. - Stavi ovo pod guzu. - pružio mi je jastuče. Nasmijala sam se i stavila ga pod guzicu.  

- Puno me maziš Harry.. Nas. Naše djete će biti najrazmaženije djete ikad.. - pogledala sam prema njemu, on je vadio nešto iz frižidera.

- Nema ništa loše u tome da razmazimo naše prvo dijete, ali ne i zadnje. - nasmijao se, gledajući me. 

- Da, lako je to reći kada ti ne nosiš dijete u svom stomaku. - ispučila sam usne, što je on shvatio kao poziv na poljubac. Poljubio me je i počeo mješati sastojke. - Što praviš?

- Radoznalo malo. Američke palačinke i da.. Da ja mogu nositi djecu, imali bi ih hiljadu. Ja bih nosio pola, ti pola. - nasmijao se, i jamice su mu bile uočljive.

- Gle, ja ti mogu roditi najviše petero djece. To je to od mene. - nasmijala sam se, lagano se igrajući sa kosom.

- Stvarno? Onda ćemo imati petero djece. - nasmijao se, mješajući smjesu za palačinke i osjetila sam kako mi curi iz usta. Gladna sam..

- Oke.. Nego, Hazzily.. Mogu te pitati nešto? Ne smiješ reći ne. - nasmijala sam se, maleni anđeo - a daleko sam od toga.

- Možeš i nemoj mi taj osmijeh. Znamo oboje da nisi anđelko. - namigao je, okrečući se prema meni.

- Gle, trener mi je rekao da dolazim na treninge.. - nasmijala sam se malo i on je podignuo obrvu. - Gle, pričala sam sa doktorom i on mi je rekao kako smijem ići.. - nasmijala sam se ponovo. No, on je odmahnuo glavom.

- Gle, nema veze što ti je ko rekao. Neću dopustiti da se ti, a ni beba umarate. Vi ste mi sada najvažniji i ne.. nema šanse Lou. - nadurila sam se opet. 

- Nisam te ni morala pitati, jer mogu raditi što želim. - podigao je obrvu.

- Nosiš moje dijete i ne ne možeš. - odmahnula sam samo glavom.

- Nemoj se svađati. I mogu.. - no on me je prekinuo poljupcem.

- Tako si zgodna kad se ljutiš.. - promrmljao je na moje usne.

______________________________________________________

i predug za moj ukus, uglavnom, ako vam se ne sviđa duljina - ne interesuje me, zaista nisam dobro i nemam vremena, i zaista se osjećam loše kada napišete da je kratko, pa eto.. volim vas i nadam se da se ne ljutite? komentari?