lou » larry

Chapter twenty three.

Lagano sam obgrlila rukama Harryev vrat i rasplakala se deseti put danas. Dap, Harry odlazi. Na turneju, ali i dalje je bolno. Činjenica da neće provesti sa mnom dva mjeseca i bebom, ali uredu. Doći će barem na porođaj. 

- Jesi siguran da moraš ići? - imala sam osjećaj da se ponašam kao umišljenu dijete. Nasmijao se i lagano me probudio.

- Jesam. - prošaputao je. Uzdahnula sam, osjećajući se na rubu suza što je on naravno primjetio. - Lou, pričali smo o ovome. Zvat ću te svaku noć, svako jutro, skype će mi biti uvijek uključen i stalno ću te zvati na skypu i slat ću ti pisma ako je potrebno. I poruke svaki dan.. - nasmijala sam se malo i zagrlila ga čvrsto.

- Falit ćeš nam, no izdržat ćemo. Samo mjesec i pol. - prošaputala sam i lagano ga poljubila. - Lijepo se provedi i usreći sve te silne djevojke.. - nasmijao se i lagano me ovaj put poljubio, prešao je rukom preko mog stomaka i spustio se malo na koljena, ljubeći moj stomak. Shvatila sam kako vjerovatno volim Harrya više od života. Dignuo se i poljubio me u čelo. 

- Moram ući u avion.. Zovem te. - prošaputao je i shvatila sam da sam zaplakala. Harry je uzdahnuo, brišući mi suze i ljubeći me još jednom prije nego što je otišao.. Uzdahnula sam i sjela na klupu, lagano dopuštajući novinarima da me slikaju kako rukavima majica brišem suze. To će biti vjerovatno skandal sutra. Dignula sam se nekako na noge i uzdahnula. Gledala sam u avion koji je upravo poletio. Sa mojim Harryem. Pobrisala sam glupe suze i Perrie me je zagrlila. Nisam baš nešto pričala sa njom, ali pretpostavljam da je i njoj teško baš kao i njoj. Zagrlila sam ju nazad, čisto da ne budem kučka, ali trenutno želim doma. I želim se zagrliti sa svojim medvjedićem kojeg mi je Harry poklonio i to je to. (...)

- Da, da, Sophia je zaista divna. Mislim, volim ju više nego sve na ovome svijetu. Predivna je. Mislim, imamo mnogo problema, ali dobro.. - gledala sam Liama kako se smije dok priča o Sophii, curu sam vidjela par puta, ali nisam pričala. Jer ipak sam trudna. Zadnjih pet mjeseci sam provodila samo sa Harryem.

- Harry, o tebi možemo pričati jako dugo. Tebi i tvojoj djevojci. - nasmijala sam se, gledajući Harrya kako se smije.

- Ah, pa ja sam uvijek bio special. - namignuo je, pa sam se zakikotala. 

- Nego, koliko je vaša malena bebica stara? - djevojka koja vodi intervju ga je pitala sa osmijehom.

- Oko 7 mjeseci. Nisam baš najbrižniji otac, pa nisam siguran koliko dana.. - nasmijao se. Koji idiot. No, zakikotala sam se i gledala ga.

- Ideš kući znači za dva mjeseca, da budeš na porođaju? - djevojak se nasmijala ponovo, prebacujući kosu na desnu stranu.

- Da, mjesec i pol. Ne mogu dočekati da ih vidim. Bukvalno sam željan Lou i njenih dodira, i malene bebice. - Harry se nasmijao i shvatila sam da je na rubu plača. - Lou, ljepotice.. ako gledaš, a znam da gledaš, volim te više od svega na ovom svijetu. - nasmijala sam se i rasplakala. Nije li to predivno? Moja ljubav mi je izjavila ljubav na televiziji. Pred hiljadama ljudi. 

- Awh, to je tako predivno. Ove slike su meni bile srcedrapajuće.. - rekla je, prikazujući slike sa aerodroma. - Teško vam je rastati se sa djevojkama.. - prošla je rukom kroz kosu.

- I djetetom. Mislim, to su osobe koje vas poznaju onako istinski i kada shvatite da neće provesti toliko vremena za osoba poput njih, osjećate se loše. Uvijek se osjećate loše kada ostavljate ono što volite. Ali ovo je posao kao posao. S tim da mi ispunjavamo naše snove i s tim da usrećujemo toliko djevojaka širom svijeta. - Liam je rekao sa osmijehom na licu.

- Da, vaši fanovi su nešto.. što dugo vremena nismo vidjeli. Toliko su odani, toliko vas vole. Ne možete vjerovati koliko pisama smo dobili. Ako želite par.. dobit ćete. - nasmijala se i on su klimnulu glavom. Lagano sam se dignula na noge, hodajući prema kuhinji, sipajući čaj u svoju šalicu. Uzela sam par keksa i nasmijala se od uha do uha. Uzela sam telefon i brzo otipkala poruku Harryu: 'Volim i ja tebe. Više od svega na svijetu x' Ubrzo mi je telefon zavibrirao, otišla sam do dnevne sobe, i shvatila da se intervju završio. Vidjela sam da mi je Harry već odgovorio. 

'Znao sam da ćeš gledati. Skype, odmah?' nasmijala sam se od uha do uha.

'Skype, odmah.' uzela sam laptop, paleći ga brže nego što pojedem kolač. Čokoladni. Već sam imala Skype poziv, Harry je bio preko telefona, nasmijala sam se, skoro plačući. Malo postanem emocionalna kada ga vidim.

- Hellouuu ljubavi! - nasmijao se, ljubeći prednju kameru. Zakikotala sam se i sjela na kauč sa laptopom u krilo.

- Hejjjjjjjj! - nasmijala sam se od uha do uha, šaljeći mu jednu leteću pusicu. Nasmijao se, gledajući u laptop samo par sekundica.

- Predivno izgledaš. Kako je moje maleno bebče? Moj maleni dečkić, maleni Hazz. - nasmijao se, gledajući me.

- Dobro je, mislim da je shvatio da tata priča. Jako se počeo mrdati. Poželio te je i ja sam. Puštam mu Midnight Memories, ali mislim da shvaća da je to varka. - nasmijala sam se tužno, i Harry se zakikotao malo.

- Pametno na tatu. - zakikotala sam se na to.

- Ne bih rekla. Mislim da je pametan na mamu. Ipak je mama završila tri razreda srednje, a tata samo jedan. - namignula sam. Dap, jadno naše dijete. Kada se pojavi u razredu imat će najnepismenije roditelje. Ni ja ni Harry nismo završili srednju školu. Vidjela sam Harrya kako se ruga.

- Fališ mi.. - promrmljao je i ispupčio usnice.

- I ti mene, pametnjakoviću. - uzdahnula sam, znajući da me čeka teških mjesec i pol dana čekanja.

______________________________________________________
jako malo komentara dobivam, a prije je bilo i previše. no, dobro. znate da sam bolesna, tako da znate da je i kratko. love ya x