I'm not an Angel

Part 37. - Jealousy

Iz prošlog nastavka:

"Razvalili smo!" vikao je Zayn nakon što smo snimili pjesmu. Od pada na pod imao je šljivu na oku jer se vjerojatno udario u glavu. Koji čudak.

"Dok dođemo doma ovo ide na sve društvene mreže, jedva čekam vidjeti Simonovu reakciju!", Simon, jedva čekam.

"Idemo Little zombie club na tri!", svi su stavili ruke na hrpu pa sam tako i ja učinila. Svi smo digli ruke u zrak ali tada se moj rukav spustio i otkrio tetovažu. Kada sam shvatila što se dogodilo već je bio kasno.

"Luna, koji vrag?!" već sam čula Harryev glas kako se derači okolo.

Part 37.

Ulazim u dvorište fakulteta probijajući se kroz gomile studenata koji su to jutro brbljali i smijali se ko neki idioti. Baš danas to moraju raditi? Misli su mi u totalnom rasulu.
Od vikenda punog spački nisam dobila ciljani rezultat. Dogodile su se neke neželjene situacije. Stavila sam sunčane naočale na nos i kapuljaču na glavu kako me nitko ne bi prepoznao jer smo dečki i ja napravili neke ne tako lijepe stvari tijekom pijanog vikenda. Simon nam je dobro rekao, dobro je da smo pogledali vijesti na internetu tek kada smo došli kući.

Stvari su bile gore nego ikada prije. Na dan Niallovog rođendana smo se svi lijepo i pošteno napili, toliko da se ničega nismo sjećali. No na našu "sreću", dokazi te večeri su bili na svim medijima. Ukratko, Taylor nije bilo na tim snimkama jer je očito otišla u normalno vrijeme, pijana ali nije bilo toliko kasno. Također, bolje da Harry ne zna da je bila tamo. Ni Harrya nije bilo jer je gospon Kravar dotični spavao u svojoj hotelskoj sobi. A mi ostali... Dečki su se obukli u super junake te izveli improviziranu borbu u uličici iza casina. Vjerujem da vam puno govori činjenica da je ulica bila puna kontejnera.

Po srijedi je bilo i kupanje u fontani te improvizirano tetoviranje o kojem sada ne želim misliti. Toliko priča, toliko glasina... Ubrzo na vidiku spazim Marcela kako sjedi na klupi sa svojim prijateljima. Iako se svi smiju i zezaju, on ostaje tih te gleda u pod. Trenutak kada sam ugledala njegovu pojavu je neprocjenjiv. Srce mi je na novo oživjelo. U slijedećem trenutku sam se sledila od pomisli da je vidio sve one gluposti na internetu. " Zašto tebe to brine, vi ste samo glupi prijatelji", čujem kako moj Gremlin kriješti te si čupa kosu s glave. Kravar. Bez razmišljanja mu prilazim te stanjem ispred njega iako je u društvu svojih kompanjona. Utihnuli su te je Marcel očito uočio kako se nešto događa. Podigao je glavu te se našao licem u lice sa mnom. Na moje razočaranje, lice mu je ostalo bezizražajno. Osjećala sam kako sve tone, uključujući i mene.

"Luna" , rekao je kratko i hladno. Čak sam morala busom doći u školu jer me Marcel nije čekao kao i svako jutro. Mogla sam odmah naslutiti da nešto nije u redu.

"Bok", rekla sam nesigurno. Uočio je neugodnost te se ustao s klupe te pošao na stranu.

" Zašto me ujutro nisi čekao?", upitala sam bez previše očekivanja.

"Morao sam... ranije doći pa sam se požurio".

" Vidim, morao si ranije doći kako bi čubio na klupi?", znam da me mulja ali pravo pitanje je zašto to mene smeta i zanima.

"Uuu.. Ne. Ovaj.. Morao sam Cassandri pomoći sa zadatkom iz ekologije", to je bilo kao da mi je netko opali opaki šamar. Sve oko mene je stalo. Što ON ima pomagati Cassandri?! Svađa se sa njom, brani me i onda se druži s njom. Drugi dio rečenice je rekao toliko hladno i distanciranost da mi se smučilo.