I'm not an Angel

Part 3. - Harold Edward Styles

Part 3.

Unutra je sva ostala dječurlija bila uzbuđena, vrištala je i skakala od sreće, a pogotovo cure. Luna ih je sve gledala WTF? pogledom. Tada je čula Klaru kako govori.

 "OMG!! Ne mogu vjerovati da su ovdjee!! Pitat ću ih za autogram, donirat će veliku svotu našem sirotištu!" oh, znači došao je netko slavan, uvijek je bilo tako. A što se tiče tih novaca, Merdit ih sprema u džep, sirotište ne dobije ni prebijene pare. Odjednom su sve cure počele vrištati, a iza vrata se pojavio tamnoputi dečko čokoladnih očiju i crne kose. Znala je Luna tko je on, on je član neke grupe koju sve cure ovdje slušaju. U potkrovlju joj je soba bila odmah do Klarine pa je uvijek čula njihovo kokodakanje.

Flashback

Luna je ležala na krevetu i pokušavala slušati svoju rock glazbu, ali nije uspijevala zbog buke u susjednoj sobi.
"Joj kako su oni meni sexy!" ili "Aww tako su talentirani!" se čulo kroz zidove. Tu ti tamo bi se začula neka pjesma. "When he opens his arms and holds you close tonight.." Luna je znala ali si nije mogla priznati da dečki ima dobar glas. Pomalo ju je već to iritiralo te je sišla sa kreveta i krenula do Klarine sobe da ih utiša. Vrata su bila malo odškrinuta te je provirila što rade. Cure su sjedile ispred velikog postera pet dječaka malo starijih od Lune. Nešto se lecnulo u njoj. Bilo je nešto kod njih petero, nešto što ju je vračalo doma. To ne bi bilo čudno da Luna ima dom.

The end of flashback

Luna se nije ni snašla a za prvim su počela izlaziti i ostala četvorica. Kada su izašli sve cure su potrčale prema njima i počele ih grliti. Luna je taj prizor gledala sa strane.

"Da mi nisi radila sranja, mala!!" čula je Merdit iza sebe kako to govori kroz zube.

 "Ili..?" pakosno je rekla, izazivala je Merdit.

 "Ili.." Merdit je kimnula glavu prema Dereku koji se zlobno smiješio. Merdit je imala Lunu u šaci ili se barem njoj tako činilo. Luna je bijesno pogledala u Dereka koji je u rukama držao Luninu bilježnicu. Kopao joj je po stvarima!! Luna je u nju do svoje trinaeste godine zapisivala sve što joj je palo na um, pjesme, svoja jadanja... Bila je bijesna te se proderala.

"Derek, dolazi ovamo!!" i Merdit se lecnula, nije ovo očekivala. Svi su pogledali u nju pa i petorica zbunjenih dečkiju. Jednom je zasjala suza u oku, nije ni znao zašto. Bilo mu je nešto tako bolno poznato u toj curi. Derek je prišao Luni sa smiješkom.

"Oh Luna, pa što ti je to ispalo?!" naravno da joj nije ispalo, kopao joj je po stvarima, to je sve bila samo još jedna od njihovih bolesnih predstava.

"Daj mi to!" proškrgutala je kroz zube. Petorica dečkiju se gurala kroz gomilu do Lune.

"Pa prisili me!!Da vidimo što tu imamo!" izvadio je papir iz bilježnice. "O ne to, samo ne to!!" mislila si je Luna, znala je dobro što je to. Derek je podrugljivo počeo čitati.

 "Silent cry, every night. This pain will never even lie. Miss is here, so she tries to hide...." Luna više nije mogla slušati to sramoćenje. Netko je dirnuo u njenu prošlost, a preko toga nije mogla prijeći. Luna je imala ludi sjaj u očima, kao da se u životinju pretvorila. Bijesno je zarežala i doslovce iskesila zube. Skočila je kaoživotinja na Dereka, jadnik se nije ni snašao, a nisu mogli ni ostali. Bijesno ga je počela udarati šakama po licu te je Derek isti čas pao u nesvijest. Ali Luna nije prestajala, ona je i dalje udarala. Ruke su joj se zakrvavile i uprljale tuđom krvlju. Čula je uplašene krikove oko sebe. Odjednom ju je netko zgrabio i to jako čvrsto. Osjetila je najdivniji miris na svijetu, sve joj se u trbuhu  preokrenulo, kao da joj je zoološki u trbuhu, zadrhtala je. Snažni stisak ju je podigao sa Dereka, a ona se bijesno otimala. Vrištala je i udarila tog nekog tko ju je držao u međunožje. On se skvrčio, ali stisak nije nimalo olabavio. Ostali su počeli vući Dereka što dalje od Lunina ubitačnog pogleda. Luna nije plakala, ne, ona je vrištala i režala. Stisak je napokon opustio te se ona izbavila iz stiska i bijesno okrenula. Ispred nje je stajala isklesana figura kovrčavog dečka zelenih očiju. Koliko je Luna vidjela, imao je dosta tetovaža na sebi. Košulja mu je bila raskopčana skoro do pupka, a na vratu su mu visili razni lančići. Luna tada ne bi ni u snu priznala da ju je nešto uzdrmalo od temelja do krova, nešto tako poznato je vidjela u tim zelenim očima, ali nije znala što, možda je slutila. Nekako ju je podsjećao na njezinog kovrčavog,  kojemu ime nije dosta dugo znala. No odagnala je misao, nije moglo biti. Shvatila je da ju taj dečko slabi samo svojim pogledom, samo svojom prisutnošću. To ju je pogodilo kao grom iz vedra neba. "Što mi se to događa?!" pomislila je. Odlučila pustiti to na miru. To ju je vrlo iznenadilo, ona nikada ne odustaje!