I'm not an Angel

Part 41. - Versus

Iz prošlog nastavka:

Flashback

"Bene, čekaj me!!", vrištim za dječakom koji je trčao po livadi kao da lovi nešto najvrjednije na svijetu i nema vremena stati. Počela sam sve teže disati ne mogavši ga stići u toj jurnjavi.

"Kuda ti se žuri?", vičem za njim dok stajem kako bih uhvatila zraka. Okrenuo se prema meni.

"Ajde Luna, nemoj biti ona koja je uvijek najsporija!", nasmijao mi se a zatim nastavio trčati. Kada sam napokon stigla do njega, ležao je na mekoj zelenoj travi. S radošću sam se srušila pokraj njega na mekanu travu pohlepno loveći zrak.

"Ti mene želiš ubiti trčanje, je li? E pa neće ti uspjeti", uspjela sam prozboriti kroz uzdisanje. Smijao mi se.

"Nisi u formi, stara! A da malo više vježbaš, baviš se sportom?", pogledala sam ga kao da se najeo divljih gljiva.

"Jesi ti lud? Nema šanse!", odlučno sam rekla.

"Naravno".

Promatrali smo oblake na nebu kako putuju svojim putem, neki su žurili a neki su se jedva micali, kao i ljudi.

"Gledaj, onaj izgleda kao papiga koja sjedi na kugli!", uzviknuo je Ben. Umirala sam od smijeha.

"Kugli? Zašto ne kokosu?", zezala sam se na što je on preokrenuo očima.

"Gdje je taj oblak?", upitala sam ga. Pokazao mi je na neki oblak koji je izgledao kao klokan.

"Gdje? Meni to liči na klokana", tvrdila sam.

"Trebaš popraviti svoj vid, možda naočale, stara!", zezao me Ben. Ja stvarno nisam vidjela nikakvu papigu, meni je to bio klokan. Mahala sam mu rukama pred očima i bockala ga po trbuhu. Zarobio mi je ruke tako da ih nisam mogla pomaknuti. Hrvali smo se na travi, bio je to lijep dan, ali i početak kraja.

The end of flashback 

(Uz nastavak vam uvijek stavim pjesmu uz koju sam pisala nastavak iako skoro nikada nema veze s nastavkom xD)

Part 41. 

"Čekaj, stvarno govoriš da je Harry prekinuo s Kendall?", pokušavam staviti sjajilo na usne dok drugom rukom držim mobitel i prenosim Niallu izvještaje jučerašnjeg dana. Sedam sati je ujutro te se spremam za fakultet. 

"Kad smo kod prekida, prekinuo sam s Demi", kaže mi Niall. Nisam mogla zaključiti kako se osjeća u vezi toga. Sigurna sam u to da ju je volio ali ne znam kako je odluka da prekine s njim utjecala na njega.

"I, kako se osjećaš u vezi toga?", upitam ga.

"Zapravo vrlo opušteno, nije me toliko pogodilo koliko sam mislio da će me pogoditi".

"Da, pobijedila sam u okladi, vodiš me na sajam knjiga!", veselo mu govorim. Čujem kako se smije kroz slušalicu.

"Dobro, dobro, dogovorit ćemo se!", u tom trenutku Harry upada u moju sobu, bez kucanja.