I'm not an Angel

Part 45. - Old but gold

Iz prošlog nastavka:

Sada mi je sve bilo jasno. Njezine široke majice i strogo hladno držanje. Ne kupanje na bazenu.... i hladnoća s Niallom. Presjeklo me u trbuhu, Niall. Znala sam da ga je na tren pustila k sebi, ali ga je odgurnula kada je osjetila da je dosta. Nije ga htjela uvlačiti u svoje probleme, dijete.

"Nisam htjela pobaciti, nije dijete krivo. Onog gata su ipak osudili, dobio je samo pet mjeseci, samo pet!! Kakvo je to pravosuđe?! Nemaš pojma kakva sam bila prije. Nježna, plaha, ali sve se to promijenilo. Osjećam da je tako bilo i s tobom".

"Nemaš pojma koliko si u pravu", zavapim te joj pustim ruku a ona se ponovno sabere.

"Uglavnom, nemam nikoga, ništa. Jedva sam našla stan. Radim kao čistačica u nekim stanovima. Znam da je to glupo s obzirom na trudnoću ali to mi je jedini izvor prihoda. Stan moram plaćati, faks, a da ne pričam o tome da se brinem o još nekome", stavila je ruku na svoj trbuh toliko brižno da sam se smela. Nisam mogla vjerovati da je ovo ista Rosalie od malo prije.

"Sad znaš zašto sam pristala na tvoje plaćanje, radi bebe", u srcu me zaboljelo. Da sam znala, davala bih joj sve što mogu.

"Rosalie Edwards, više nisi sama. Imaš mene! Pomoći ću ti koliko god mogu a ti nećeš reći niti riječi protiv toga, nećeš me se moći otarasiti. Sada živiš za dvoje i moraš me slušati", rekla sam joj mirno, ali i toliko odlučno da se nije mogla pokolebati ili mi se usprotiviti.

"Sada smo zajedno u ovome", rekla sam joj apsolutno sigurna u to što govorim. 

Part 45.

Upadam u kuću trčećim korakom te jurim po stepenicama do svoje sobe. Ulazim u sobu te ispod kreveta izvlačim svoju kutiju, staru suputnicu. Gotovo se raznježim kada vidim kakvih sve ukradenih gluposti ima unutra, no tražim nešto određeno. Uz mrvicu trudna uskoro iz nje izvlačim još jednu kutiju savršeno očuvanu. 

Suzdržavam se da iz mene ne izađe jedan gromoglasan smijeh ludog znanstvenika. Moj Gremlin je već u svom laboratoriju u podrumu sa jezivim smiješkom i poderanom laboratorijskom kutom na sebi. Zadovoljno kimnem, a zatim jurim niz stepenice i skoro razbim glavu kada zapnem za tepih. Gremlin se valjda od smijeha pa mu ja odlučujem zaprijetiti izvlačeći kalašnjikov!

Nakon otkrivanja tajni postalo mi je mučno. Malo je to previše istine za danas, barem za mene. Mislim da mi je izbijao osip dok sam hodala kući što sam brže mogla. Harrya još nema doma jer je u studiju, a ja sam još trebala biti na faksu. Ma nemoj! 

Mislim da je u meni trenutno neki zloduh koji želi činiti nepodopštine, pod svaku cijenu! Odjednom sam dobila takvu želju za buntovništvom čim sam ugledala jedan predivan zid na putu do kuće. Samo se želim ispucati, danas je možda bio malo pre težak dan za mene. Ma kakav dan, tjedan je sranje. 

Dolazim do zida te se divim njegovoj veličini i teksturi. Jedan jako dobar zid. Gremlin na moju opasku preokreće očima te nastavlja mućkati nešto u silnim epruvetama koje se nalaze ispred njega na stolu. Ja mu vraćam istom mjerom te napokon otvaram dragocjenu kutiju. Sprejevi za grafite, savršena paleta boja, divota. Doduše, dosta su stari, ali ne načeti. Valjda je to ok, ukrala sam ih iz jednom dućana s bojama prije dvije godine dok sam glumila građevinara koji radi na izgradnji ludnice, duga priča. Ali to je bilo zabavno. Moram se suzdržavati da ne prasnem u smijeh.