I'm not an Angel

Part 39. - College life

Iz prošlog nastavka:

Harry me nakon nekog vremena povlači tako da sada sjedim između njegovih nogu. Naslonio je glavu na moje rame te gleda što pišem. Za čudo, nije toliko dekoncentrirajuće koliko sam mislila da će biti iako se osjećam čudno.

Harry me iznenađujuće hvata za zglob desne ruke. Nisam stigla reagirati ili zamaskirati reakciju na dodir tako da zastanem na pola uzdaha a olovka mi ispadne iz ruke. Njegovi prsti se lagano pokreću i putuju po mojem dlanu i zglobu. Paralizirana sam. Zašto sada ovo? Taman kada sam pomislila kako su moji osjećaji za Harrya izblijedjeli te se okrenem u potpunosti Marcelu, Harry učini ovo! Opuštam se te se zatvorenih očiju naslanjam na njegovo tijelo. Osjećam da je moje disanje ubrzano kao i njegovo. Shvaćam kako je njegova pozornost usmjerena na moju novu tetovažu.

"Što ćeš učiniti s njom?", lagano mi šapće na uho.

"Ne znam", kažem zbunjujuće.

"Ako se odlučiš prekriti tu tetovažu, ukloniti je ili zadržati je, ja sam uz tebe", kaže pojačavajući stisak na mojoj ruci. "Na tvojoj sam strani", ponovno kaže. Harry pusti moj zglob te me zagrli oko struka, najbolji osjećaj ikada. Nastavljam na jedvite jade pisati sastavak te se saberem.

Nakon pola sata rada, napokon završavam sastavak te umorno puštam papir i olovku da mi padnu iz ruke. Osjećam kako Harry usporeno diše, zaspao je. Samo malo ću se osloniti na njega, samo malo. Neće znati, ipak spava. Stavljam svoju glavu u njegov vrat te udiše miris njegove kože. Predivno. I prije nego što shvatim, i ja sam u snu.

Part 39.

Izlazim iz kuće, zaslijepljuje me jutarnje sunce zajedno sa svježim zrakom dosta niske temperature. Krećem zatvoriti vrata no ipak se predomislim te otrčim natrag u kuću po neku jaknicu. Hodam kroz dvorište no hladan jutarnji zrak me štipa za kožu. Nosim kratku suknjicu i majicu kratkih rukava. Dobro je da sam se vratila po jaknu. Zbogom ljeto! 

Izlazim iz dvorišta te odmah vidim Marcela kako me čeka pokraj auta. Odlično, barem danas nije odjurio. Nemam pojma kako će situacija koja se prethodni dan odigrala između nas utjecati na naš današnji razgovor ali odlučila sam se ponašati normalno, neka on pokrene tu temu ako želi. "Normalno, kao da se ti možeš ponašati normalno", Gremlin mi dobacuje sa vrha drveta oraha, čudak. Kako se taj mali gad uopće tamo popeo?  Svoje divne i povezane misli moram prekinuti jer stižem do Marcela. 

"Dobro jutro, Djevojčice!", evo opet njega s tim nadimkom. Znači, sada je kao sve u redu.

"Dobro jutro", odvraćam sumnjičavo, na Lunin način, ali ipak veselo. Bacam svoju torbu na stražnje sjedalo auta te sjedam na suvozačevo sjedalo. Kada se Marcel smjesti i krene upaliti auto, značajno ga pogledam te se zavežem sigurnosnim pojasom. Dobro znam što se neki dan dogodilo. Vidim da shvaća moj pogled te se lagano podsmjehuje te pali automobil. 

"I, kako si spavala noćas?", usputno pita ali mene to povlači na drugu stranu. Probudila sam se u svojem krevetu tako da me Harry tijekom noći odnio tamo. Navinuo mi je i budilicu i to petnaestak minuta prije nego obično jer se navečer nisam istuširala. Složio mi je i doručak koji me uredno čekao na šanku u kuhinji uz slatku poruku "Dobar tek, Mišice". Odmah pokraj budilice mi je ostavio još jednu poruku u kojoj objašnjava da je otišao rano u studijo te da me nije htio buditi. 

Moram priznati da je sve to jako slatko, stvarno je. Pažljivo je to od njega, nikada nisam mislila da postoji još netko osim Sky tko je tako nježan i brižan. Doduše, nije Harry uvijek takav, ali ima svoje trenutke i žute minute. Time je učinio sinoćnji događaj između nas potpuno prirodnim i normalnim. Nije da je to učinio prvi puta, i prije je  čudne i upitne situacije učinio sasvim prirodnima između nas, no sinoćnji događaj je zauzeo čudno mjesto u mome umu, možda i srcu. Što ako tu postoji nešto više? Ne smije postojati, on je moj skrbnik, a tu je i Marcel.