I'm not an Angel

Part 5. - The ice is melting?

Part 5.

Luna je Range Rover parkirala dvije ulice dalje te pješke došla do adrese gdje navodno živi Harold. Našla se ispred ogromne kuće na tri kata sa velikim dvorištem i visokom ogradom.

"Mali prljavi bogataš, gade mi se ovakvi!" pomislila je Luna. Još uvijek je imala svoju palicu sa sobom. Harry ni ne zna što ga čeka. Pažljivo je promatrala visoku ogradu i smišljala opak plan. Planirala se popeti i preskočiti ogradu ali za sada nije vidjela nikakav način da to napravi, ograda je bila previsoka.

"Mali dobro pazi na svoje dupe!" zarežala je u mislima.  Opazila je ogromno drvo uz ogradu sa strane ulice. "Bingo!" pomislila je. Prišla je drvetu i odmjeravala ga.  Smišljala je plan, kako da se popne na to drvo i uz pomoć njega preskoči ogradu. Pažljivo se penjala na grane drveta, bio je to veliki hrast, i isprobavala podnose li grane njenu težinu. Luna je bila laka kao perce, sve su joj se rebra i kosti nazirali kroz kožu. Tako izgledaš kada te izgladnjivanju po deset dana. Popela se dosta visoko. Luna se nije bojala ničega pa ni visine. Popela se jedno tri metra u zrak, uspjela je. Ograda je bila sačinjena od visokih željeznih šipki, a gore je imala malu "betonsku stazicu". Hodala je po njoj. Sagnula se te gotovo puzala. Znala je da ne smije riskirati da je itko vidi jer bi njen briljantan plan propao u vodu. Došla je do jednog djela gdje je ograda bila niža, ali nije bilo drugog načina nego da skoči sa nje. Duboko je udahnula i molila se da joj se ništa ne dogodi, da ne slomi nešto.

"Ma, neka sve ide vragu!" pomislila je i skočila. Dočekala se na noge kao mačka. "Pa i nije bilo tako strašno" Očistila je koljena od prljavštine i krenula prema kući, i dalje pažljivo da je netko ne primijeti. Svjetla su bila ugašena, činilo se da nitko nije budan.

"Ok, kako sada ući u kući?" mislila je i mislila. Gledala je okolo ali niti jedan prozor nije bio otvoren. Pa izgleda da ću morati ući na teži način." U sljedećem trenutku palica je razbila prozor i raznijela ga na tisuće komadića. Alarm je počeo zvoniti, psi u susjedstvu lajati. "O baš super, bogami čuva svoje slavno pedersko dupe!" Luna je za Harrya mislila da je peder. "Pa tko još nosi takve kovrče?! Mora da je teška pederčina!" pomislila je.  Alarmi je nisu ni uplašili ni otjerali. Hrabro je ušla u kuću. "Ok, sada ćemo samo morati paziti da ne sretnemo Mistera pederka!" koračala je po velikoj kući, spremno držeći palicu u rukama.

"Tko je tamo?" začula je hrapavi, sneni muški glas. "Zvuči sexy." pomislila je. Kada se sjetila da je to glas kovrčavoga, kako ono mu bijaše ime, Harra ili Harond, odmah se zgrozila na tu pomisao.

"Tko je, pokaži se?!" opet je začula taj glas koji joj je bio sve bliži. "Uh, mali se uplašio! Kako mu samo glas drhti!" mislila je u sebi. Gledala je uokolo, nije se smjela sresti sa njim. U zadnji čas je kliznula u obližnji ormar i sakrila se od Harrya. Ugledala ga je kako samo u boksericama, isto sa baseball palicom, koju vjerojatno čuva ispod jastuka, oprezno hoda. Na prvu, prizor joj se učinio tako poznat, kao da ga je već negdje vidjela a onda se zagledala u njegovo skoro golo tijelo. Kovrče su mu letjele na sve strane. Pogled su joj zaplijenila njegova razvijena i isklesana prva sa brojnim tetovažama. "Kako su samo lijepe!" pomislila je. Kada je shvatila u kojem pravcu joj misli lutaju odmahnula je glavom, tjerajući te misli što dalje od sebe. Harry je prošao te je ona izašla van iz ormara. Na hodniku je još mogla osjetiti Harryev miris. Krenula je na kat pošto je Harry bio u prizemlju i nije više oklijevala ni sekunde. Počela je razbijati sve stvari na koje je naišla. Vaze u hodniku, udarala je i po pokućstvu koje se predavalo na udare njezine palice.  Skoro je sve uništila kada je čula kao se teški koraci, vjerojatno Harryevi, penju niz stube. Šmugnula je u prvu sobu koja joj je bila najbliže. "Moram proći kraj njega i izaći odavde!" mislila je.  Harry je urlao i pretraživao svaku sobu. Kada je došao do njene Luna mu je postavila nogu tako da se on jadan prosuo po podu koliko je dug i širok. Ali Luna ne bi bila Luna da ga nije jednom jako udarila palicom po glavi. Istrčala je iz kuće što je brže mogla. Iznutra, iz dvorišta je mogla otvoriti dvorišna vrata, hvala Bogu. Odjednom je stala.