I'm not an Angel

Part 46. - Fear

Iz prošlog nastavka:

"Začepi!", okrećem se razrogačenih očiju prema njemu uvjerena da nisam dobro čula. Osjetila sam kako se atmosfera u prostoriji promijenila. Harry nije bio niti svjestan što je napravio. Pokušala sam se smiriti ali nisam uspjela. U meni je proradio nagon. Prije sam trpila Merdit ali obranila bih se od svakog tko mi je bio prijetnja. Harry je tim tonom upravo postao moja prijetnja. Um mi se pomutio i zaboravila sam sve što je taj čovjek učinio do tog trenutka.

U kutu sam vidjela kako je Marcel shvatio situaciju i krenuo intervenirati no meni je bilo dosta.

"Marcel, da se nisi pomaknuo niti milimetra jer će ova čaša u protivnom završiti na tvojoj glavi", sipala sam uvrede prema svima, pukla sam totalno.

"Luna..", čula sam Taylor iza sebe no podignula sam ruku prema njoj u znak da zašuti. Harry me gledao čeličnim pogledom.

"Kakvim si mi se to tonom obratio, Harry?". upitala sam krećući se prema njemu. Nije znao što da kaže pa sam ja nastavila umjesto njega.

"Puno toga sam prošla u životu, vjeruj mi. I od kada sam došla ovdje imali smo svađa, ali nikada, nikada, mi se nisi obratio takvim tonom! Niall, pokaži mu jebenu sliku!", Niall je poslušno otvorio sliku na mobitelu ali prije nego što ju je Harry pogledao izravno sam mu se obratila.

"Sam si ovo tražio, nisi zaslužio ništa drugo", u trenutku kada je Harry pogledao sliku ja sam teatralno ispustila čašu s vodom iz ruke tako da se raspala u tisuće komadića. No pogodite što, nisam imala papuče!! Rebel, breaking the rules!

Harryevo lice je poprimalo svakakve grimase no na kraju je odmaknuo lice te susprezao nagon za povraćanjem. Slika je počela kružiti sobom i sve reakcije koje sam uspjela vidjeti bile su iste.

"Luna, odlazi u sobu", rekao je Harry jedva skrivajući šok u glasu. Svečano sam im se naklonila a zatim krenula prema sobi. Ovo je sasvim i u cijelosti Stara Luna. Taj naklon je nagonski izašao iz mene, kao da je samo čekao svoj trenutak. Znam da ću se sada svađati sa svima, pogotovo s Harryev, no mogu ja to. Stara Luna sam ja, ona je dio mene.

Part 46. 

Zalupila sam vratima sobe te se bacila na krevet. Ovo je bila luda večer. Još uvijek sam u umrljanoj odjeći, ali ne marim za to. Nekoliko minuta ležim i smijem se situacijama koje su se odigrale, u kojem cirkusu mi živimo. Harry je stvarno pretjerao. Ne mogu vjerovati da mi se obratio takvim tonom. 

Uskoro ustajem u sjedeći položaj jer zvukovi odozdo postaju sve jači. Vjerojatno moraju izbaciti sve ljude koje je Harry bezveze pozvao i očito im ne ide baš uspješno. Ustajem s kreveta te odlazim do prozora. S lakoćom ga otvaram te me zapuhne hladan zrak izvana. Naježim se od hladnoće, ali je ipak trpim. Odozdo čujem Zaynov i još nečiji muški glas kako se svađaju. 

"Gospodine, morate otići!", skviči Zayn i već ga zamišljam kako gura likca van iz kuće i pokušava mu zatvoriti vrata pred nosom. Hihoćem se, ali se smirim kako me ne bi čuli. 

"Ali ne još", čujem kako mu se glas protivi.

"Cura je nađena, došla je doma, fajrund!", Zayn je uporan.

"Ma nema veze, moram do kraja pogledati "Ljubav kao oružje"", vapi lik i ne odustaje.

"To je dobra serija, ali morate otići!", Zayn gleda sapunice? Ostanem zabezeknuta, ali ubrzo shvatim kako nemam razloga za čuđenje. To čak i ide uz njegov karakter.