Marin je u školi nekako morao doći do Ivane da ga drugi ne primijete. 'Napiši mi listu tvojih interesa i želja.' Napisao je na papiriću i pritom se potpisao i ubacio joj neprimjetno u torbu. Nije htio da ih druga djeca vide zajedno jer bi mu gnjavaža druge djece bila posljednja stvar koju je trebao.
Primijetio je da ga je Ivana čudno pogledala kada je u učionici izvadila ceduljicu, razmotala je i pročitala. On je spustio pogled jer nije htio da ostali primijete da se nešto čudno događa između njih dvoje nekoliko je puta bacio pogled dok je ispunjavala ceduljicu i to je bilo sve.
Kad je završila škola, popeo se na zid na autobusnoj stanici i čekao Ivanu. Jednostavno je znao da će doći. Nestrpljivo je čekao njišući nogama, čak je i jedan autobus propustio.
Ivana je došla na stanicu u crnoj jakni koju prije nije nosila i s kapuljačom na glavi. Marin ju je prepoznao po crnim kožnim cipelama koje je uvijek nosila, a nosile su se za vrijeme socijalizma. Čak je i on to znao, a nije imao pojma o modi.
„Jutro banditu.“ Rekao je dok je primao ceduljicu. Namrštio se kad je pročitao njene interese i želje. Interesi su im bili potpuno različiti. Ona je većinom voljela čitati knjige, crtati, pisati, dok je on volio sport, filmove, videoigre, stripove i vandalizam. Također su joj želje bile čudne; pročitati ovu ili onu knjigu, posjetiti Knežev dvor, katedralu, Sponzu, jedan dan otići na Prevlaku, naučiti voziti role, romobil, bicikl… „Ne znaš plivati?“ Marin je uzviknuo tako da ga je cijela autobusna stanica čula.
„Pst!“ Ivana ga je udarila po ruci. „Nikad me nisu vodili na plažu.“
„A da sama pođeš?“
„Ne daju mi. Non-stop me drže na oku.“
„Non-stop?“
„Dobro, sramota me je bit' sama na plaži.“
„Zašto?“
„Jednostavno jest, što te briga, i tako si me jučer otkant'o k'o staru krpu.“
„Bio sam ljut na glupog policajca.“
„Oni su takvi, nitko ih ne može kaznit' radi neprimjerenog ponašanja.“
Marin je slegnuo ramenima i počeo čitati njene ostale želje. Srce mu je puknulo kad je pročitao njene zadnje želje; posjetiti dom u kojem je odrasla, prisjetiti se svoje obitelji i naći ubojicu njenih roditelja i brata.
„Samo da znaš, nisam još policiji rekla što ste mi učinili.“ Dodala je Ivana.
„Molim?“ Marin je pitao.
„Nisam rekla 'ko me je zamalo ugušio, tako ako je ovo neka neslana šala, onda bolje prestani.“
„Ovo radim da ti pomognem. Zapravo mi je sestra došla na ovu ideju.“
„Tvoja sestra?“ Ivana ga zbunjeno pogleda.
„Antonija. Upoznala si ju prije dva dana.“
„Zašto bi mi ona pomogla?“
„Ne znam.“ Marin slegne ramenima. „Oduvijek je bila slaba na djecu.“
„Ali, kako zna da mi treba pomoć?“
„Imaš li prijatelja?“
„Ne.“
„Imaš li obitelj?“
„Ne.“
„Koliko je ljudi bilo zapravo pristojno prema tebi? Možeš li nabrojati na prstima od obje ruke?“
Ivana se zamisli i stane brojiti na prste. „Mogu nabrojiti samo na prste jedne ruke.“
„Spadamo li tu ja i Antonija?“
KAMU SEDANG MEMBACA
Čuvar
ParanormalNakon mnogo godina seljenja i pronalaska doma, Antonija Brajković se sa svojom majkom i mlađim bratom Marinom seli u novu kuću, ali ovaj put izvan grada. Antonija je zadovoljna kućom, ali ne i lokacijom. Već od prve noći Antonija počinje osjećati hl...
