Sedamnaesta glava

424 28 10
                                    

„Bojao sam se ovoga.“ Govorio je Nikola. „Ti ga pokušaj zaustavit', a ja ću naći Ivanu.“

„Samo idi.“ Reče mu Jerry. „Ja i Ana ćemo sve učiniti.“

Božo je trebao spriječiti Ivanu da dođe do kuće, to jest, pomoći Vladimiru da je otme. Vladimir mu je već tjednima prijetio preko telefona, a jučer mu je rekao da mu je ovo posljednja šansa. Ne uspije li, ubit će mu cijelu obitelj.

Nikola i Maja su našli Ivanu kako izlazi iz pekare i prelazi ulicu, bez ikakvog osjećaja straha, a zatim se uputila prema autobusnoj stanici, točnije prema Božu. Trebali su ju nekako zaustaviti, ali nisu znali kako. Jerry i Ana su trebali pokušati zaustaviti Božu uz pomoć halucinacija, onako kako se Nikola Antoniji prvi put približio, na loš način. Ivan je to pokušavao s Vladimirom, jer je i on bio na putu k Ivani, ali nisu znali hoće li to upaliti na Vladimiru jer ga tako pokušavali zaustaviti godinama, pa je uspio ubiti desetak ljudi, uključujući Ivana i njegovog oca.

„Što da sad učinimo?“ pitala je Maja. „Nema šanse da joj se približimo. Jedini nam je izlaz Antonija, ali ona je kod kuće.“

„Moram učinit' ono što sam Antoniji jednom učinio.“ Kao što se Antoniji približio kad ga je prvi put vidjela, tako će učiniti da ga Ivana čuje.

„Želiš da umre od straha?“

„Neka barem pobjegne što dalje može, pa nek se poslije rješava straha.“

Cilj je bio isprepadati Ivanu samo da pobjegne. Ivani su počeli odzvanjati glasovi u glavi i ona se zamrzne. Jezivi glasovi u glavi su joj govorili: „Bježi! Bježi! Bježi!“ i cijelo tijelo joj je utrnulo. Nikola i Maja su sami mogli primijetiti da im glasovi u njenoj glavi nisu zvučali kao u stvarnosti. Ivani se uzlupalo srce i skrenula je prema stubištu koje je vodilo prema Pilama, koje su bile skliske i nije bilo žive duše. Što je bilo gore, Božo ju je vidio i potrčao za njom. Kako je tko bilo sklisko i Ivana je nosila krpene tenisice, poskliznula se i otkotrljala niz stube, a kako se Božo bio brži i uspio se oduprijeti jezivim glasovima Ane i Jerryja, uspio ju je uhvatiti. Zgrabio ju je za jaknu i podigao na noge.

„Što ti hoćeš?“ pitala ga je.

„Uništila si mi život.“ Reče Božo i gurne ju u zid. „A sad je vrijeme da platiš.“

„Ti misliš da si meni poboljš'o život zadnjih pet godina?“

„Ti si izmet. Misliš da nešto bolje zaslužuješ?“ Božo ju zgrabi za vrat i prisloni uza zid. „Da nije bilo onog glupog Marina, još bi bila nitko i ništa. Ne znam šta je ta budala vidjela u tebi.“

Ivana uspije osloboditi nogu i udari ga u međunožje. Božo se odmah skupi i padne na pod. „Jedva ih osjetim.“ Reče Ivana prije nego što se okrene i pobjegne, ali naleti na Vladimira koji je prekrije vrećom preko glave i prebaci preko ramena. Snažno joj stisne noge da zaustavi koprcanje.

„Je li gotovo?“ naglo ustane Božo. „Jesam li sad slobodan?“

 Vladimir ne reče ni riječi, nego u sekundi zamahne rukom u kojoj je držao nožić te presječe Božu grkljan i pobjegne. Božu prsne krv iz vrata i poteče na nos i usta. Božo mlitavo padne na pod, tijelo mu se još nekoliko minuta trzalo dok se gušio u krvi, a kad mu odumre posljednja stanica, Božo ustane i ugleda svoje tijelo u lokvi krvi. Okruži pogledom oko sebe i vidi da ga hrpa nepoznatih ljudi gleda. Od tih ljudi jedino je prepoznao Ivana koji je preminuo početkom godine i Anu koja je preminula prije desetak dana.

Sjenke koje su ga omeđivale, sad su počele kružiti oko njega, spremne da ga odvedu u pakao.

„Odmaknite se.“ Rekao je Jerry. „Ne smijemo stati na njegovu stranu.“

ČuvarWhere stories live. Discover now