Čuvar

Trinaesta glava

Antoniju je iz dubokog sna trgnuo nagli stisak za rame. Mislila je da je Pavica opet ljuta zbog gluposti, ali ju je Marin probudio, s mrkim izrazom lica, koji ju je podsjećao na oca kad se svađao s majkom prije dvanaest godina.

"Što radiš tu?" pitala je pridižući se. Bilo joj je čudno što mlađi brat upravo budi baš nju.

"Rek'o sam jučer dam imam predsat. Zašto me nitko nije probudio?"

"Zar nemaš budilicu?"

"Kakvu budilicu?"

"Na mobitelu."

"Prazan je."

"Zašto ga nisi napunio?"

"Zaboravio, jebi ga."

Antonija je zakolutala očima i otišla u majčinu sobu. Majka je i tako trebala ustati za posao, pa se čudila što još radi u krevetu. Pokucala je na vrata majčine sobe, ali je samo čula majčino mumljanje.

"Mama, moraš na posao." Nikad nije mislila da će se dovesti do situacije gdje će ona odgajati majku.

"Pusti me barem minutu."

"Ni minute!"

Antoniji je prekipjelo kad joj se majka ponašala neodgovorno. Ona nije trpjela kad su se njena djeca ponašala neodgovorno, pa neće ni ona. Uletjela je u sobu i našla majku pod plahtom. Na trenutak joj se učinilo da je veća nego što jest, ali je spazila još jednu osobu pod plahtom.

"Zaboga!" Antonija se pribila uza zid i pokrila oči. "Sljedeći put nam javi kad dovedeš nekoga." Bilo joj je čudno što je majka našla muškarca. Nije hodala s nikim otkad je Marin bio u pelenama.

"A da ti ne budeš bezobrazno derište?" čula je poznat glas. Kad je otkrila oči, vidjela je poznatog čovjeka, Matejevog oca, žgoljavog poput borovih grana, žutog u licu i vječito masne kose.

Želudac joj se stisnuo poput šake. Odmah je pobjegla u banju i počela se prskati hladnom vodom, po licu da ne padne u nesvijest.

"Što ti je?" pitao je Marin. Sad je već bio obučen i sređen.

"Gadi mi se." rekla je Antonija i progurala se kraj Marina. Opet je naišla na Pavicu i tog čovjeka, ali u odjeći.

"Operi kosu tata." reče Marin hladnokrvno i uputi se u kuhinju.

"Ti nisi normalna." rekla je Antonija. "Znaš li da njegov sin ide sa mnom u razred?"

"Znam." rekla je vrckavo Pavica i bacila mu se u naručje.

"Zašto onda to radiš?"

"Što te briga za moj život?"

Pavica je zvučala poput nezrele tinejdžerice. Antoniju su oči zapekle i osjetila je kako joj suze žele pobjeći iz očiju, ali ih je suzdržala. Odmahnula je razočarano glavom i pobjegla u sobu.

Ovaj put je odlučila obući baš ono što njena majka nije voljela, traperice izgažene na dnu nogavica, široku majicu s kapuljačom i bijele krpene tenisice. Znala je da je to nezrelo, ali njena majka je bila još nezrelija.

Spustila se u kuhinju gdje su se Pavica i Matejev otac žvalili i plazili jedno po drugome na sudoperu, a Marin je pokušavao jesti pahuljice.

"Ako mu vadiš crve iz zubi, iskoristi čačkalice, a ne jezik." odgovorila je što drskije može.

"Zanimljivo je da mi se opsjednuta obraća." rekao je čovjek.

"Čime opsjednuta?" Antonija prekriži ruke. "Samo sam zgađena."