College Love

Chapter 3

Dylan P.O.V

Prvi dan na faksu i meni je vec previse. Dva sata traje ovaj cas, Harry je nastojao ostati budan ,ali nakon polovine casa to mu nije uspijevalo. Ou pricam vam o Harry-u, a  uopste ne znate ko je on, ustvari ne znate ni ko sam ja. Ja sam Dylan O'brien i imam 19 godina, kao i moj drug Harry Styles. Zivimo ovdje u Londonu  i trenutno se nalazimo u London Busines&Engineering College, na koji smo jedva upali.

Kada je cas zavrsio tri minute sam budio Harrya. Cim sam ga probudio otisli smo u kantinu jer smo umirali od gladi. Kantina je bila puna ucenika i vec prvi dan na faksu svi su se podjelili na grupe. Dao sam Harry-u da nam uzme dorucak a ja sam ga sacekao sa strane. Kada je dosao, pogledom smo preletili preko cijele kantine kako bi vidjeli da li ima slobodnih mjesta.  Posto nije bilo nijednog slobodnog mjesta, ostali smo stojati, sve dok nam nije prisla neka zgodna mala cura koja nas je pozvala da sjednemo za stol sa njom  i njenim drustvom.

Cim smo prisli stolu, Harry i ja smo shvatili da su to oni popularni i nije nam smetalo jer cemo se vrlo lako i brzo uklopiti.  Predstavili smo im se, a Harry je odmah zapoceo sarmirati ove cure koje su imale premalo odjece na sebi. Vec su me poceli nervirati sa svojim tracanjem, ali morali smo se sa nekim druziti, a ako su popularni u pitanju, Harry to ne propusta. Dobro, nije da sam ja nesto bolji od njega.

"Okej ljudi, mi sad moramo ici, je li tako Harry?"-rekao sam malo ostrije ove zadnje rijeci kako bih Harry-u dao do znanja da je bilo dosta zavodjenja i da je vrijeme da se malo posvetimo skoli. Ma sta ja pricam, kakva skola prvi dan. Htio sam samo da se udaljimo od ovih nepodnosljivih ljudi. Uzeo sam Harry-a za ruku i uz fake smile izasao iz kantine.

"Zasto si me tako odvukao? Trebalo mi je jos pet minuta i ona plavusa bi mi veceras sirila noge"-rekao je a ja sam odmah prevrnuo ocima i lagano ga puknuo po glavi.

"Uozbilji se budalo jedna"-rekao sam, a on se uhvatio za mjesto gdje sam ga udario i bolno jauknuo.

"Ajde cmizdrice mala suti, cmizdris kao neka curica."-rekao sam i ponovo prevrnuo ocima po ko zna koji put danas. Otisli smo u internat jer hvala Bogu danas vise nismo imali casova. 

***Poslije dvije nedjelje***

Harry P.O.V

Vec dvije sedmice smo na koledzu i danas imamo jebeni ispit zbog kojeg nisam spavao protekle dvije noci. Izgledam kao zombi i jedva pratim nastavu, ali sve to radi glupog Dylana koji me tjerao da ucim sa njim ta protekla dva dana. Nemojte me pogresno shvatiti, Dylan nije streber, on samo zeli da ovaj fakultet zavrsimo u postavljenim rokovima, jer smo se jedva upisali zbog financijske situacije nasih porodica, a kada bi pali to bi bili veliki troskovi nasim roditeljima koje oni ne bi mogli podnijeti i tako bi se zavrsila nasa prica o faxu.

Nakon po meni dobro uradjenog testa, izasli smo u skolsko dvoriste kako bi se malo odmorili. Za divno cudo napolju sija sunce, a to se rijetko vidja u Londonu. Krenuli smo ka izlazu iz skole i pricali. Cijelo vrijeme sam gledao u pod jer mi je sunce islo u oci. Odjednom sam osjetio kako se nesto zabilo u moja prsa a onda i Dylanovu ruku koja me spasila od pada. Podigao sam pogled i ugledao malu curu koja sada sjedi na guzici dok ispusta bolne jauke , a pored nje jos jedna cura koja me gleda smrtonosnim pogledom.

Rose P.O.V

Podizem Vanessu sa poda i ubijam pogledom ovo cupavo stvorenje ispred nas. Uocim njegovog prijatelja koji ga jos uvijek drzi ispod ruke. Cupavi jos jednom baca pogled na V koja je sada ustala  i sav iznerviran prolazi pored nas dobacujuci nam:

"Mala, pazi malo gdje hodas"-nakon ove recenice vec sam bila spremna da mu iskopam oci.

"Kretenu cupavi, ti pazi gdje hodas!"-rekla sam umjesto moje drugarice koja je jos uvijek sutjela i smireno posmatrao situaciju. Kako moze tako sutiti, kad joj je ovo rekao? Njegov drug se samo okrenuo i blago se nasmijao, a zatim potrcao za cupavim stvorenjem.  Osjetim jak stisak na ruci koji me vuce prema skoli.