College Love

Chapter 12

Rose P.O.V

Stojim na terenu i posmatram ono dvoje kako mi se pobjedonsno smjeskaju. 

"Ma ko se to naljutio?"-upitala je Vanessa jos uvijek se smjeskajuci. 

"Vanessa!Vidis, jos uvijek drzim reket u ruci, pazi da ne zavrsi obavijen oko tvog vrata."-prosiktala sam. 

"Woah, woah, polako."-rekao je Harry i zastitnicki stao ispred Vanesse koja ga je strijelala pogledom. 

"Harry, pazi se. Imam i Dylanov reket."-rekla sam.

"O ne, nemas."-rekao je,a onda zasutio kada sam mu iste sekunde oduzela reket iz ruke.

"I evo je opet, dame i gospodo predstavljam vam potpuno zdravu Rose Quinn."-rekao je. Pogledala sam ga mrzovoljno i prevrnula ocima.  

"Ne trebas me ti stiti od najbolje prijateljice idiotu. Nece mi nista uraditi, samo je ljuta."-rekla je Vanessa dok je gurala Harry-a. 

"Okej, samo sam te htio zastiti."-rekao je pravdajuci se.

"Nema potrebe za tim."-rekla je odvratno. Woah, kako sad pomiriti njih dvoje? Vanessa kad se na nekog bas naljuti, mala je mogucnost da se pomiri vise sa tom osobom. Hvala Bogu ja sam imala srece, ali sam zato pretrpila tri mjeseca njenog ne pricanja sa mnom. 

"Molim za malo paznje. Molim sve studente prve godine da se okupe u kantini, imamo vam nesto saopstiti."-cuo se direktorov glas preko oglasa. Vanessa je odmah krenula prema izlazu, a ja za njom. Ja sam dosla u skolu u trenerci tako da se nisam morala presvlaciti, a Vanessa jest. Brzo se obukla, a onda smo izasle. Ispred su nas cekali Harry i Dylan. Blago sam se nasmijesila Dylanu, dok je Vanessa gledala okolo. Nije ih cak htjela ni pogledati. Ispravka: pogledala je u Dylana, ali u Harry-a ne. Vjerovatno zato sto je Harry mene uvrijedio, a Vanessa ne da na svoje. Vjerujte mi.

"Mislim da je nesto vezano za party."-promrljao je Dylan. Harry i Vanessa su cijelo vrijeme sutjeli i hodali udaljeni jedno od drugog. Vanessa je bila pored mene,a Harry pored Dylana, tako da smo  Dylan i ja bili u sredini. Sto mi nije smetalo. 

Ubrzo smo bili u kantini koja je bila puna studenata sa prve godine. Kad su svi bili tu, ili barem vecina, direktor je poceo. 

"Svake godine se odrzava zurka za studente prve godine, to je kao neki znak dobrodoslice. Ovogodisnja zurka ce se odrzati u petak sa pocetkom u sedam sati. Zurka ce se odrzati u sportskoj dvorani. Bilo bi pozeljno da se obucete sto ljepse i svecanije, pripadnicama ljepseg spola bih preporucio haljine"-govorio je nasmijano.

"O ne, nema sanse"-rekla sam i okrenula se prema Vanessi koja se odmah slozila sa mnom.

"Ja im u haljini necu doci"-rekla je.

"E jebi ga sad, taman sam se ponadao"-promrljao je Harry.

"Zalim slucaj seronjo"-rekla je Vanessa okrenuvsi se prema njemu. 

"Uuu"-promrljao je Dylan smijuci se. Vanessa je preokrenula ocima i okrenula se, a ja sam samo slegnula ramenima i blago se nasmijala. Ugh, mrzim mjesecnicu. Vanessa i ja uvijek zamijenimo uloge. Ona postane borbena i ostra, a ja budem ona koja popusta i svima se toplo smjesi. Divno, nije li?

***

Sjedim u kantini sa Dylan-om, dok su Vanessa i Harry na casu. Barem mislim da su na casu. Vanessa je prije deset minuta rekla da mora ici, a Harry je odmah za njom krenuo. 

"Kako cemo ono dvoje pomiriti?"-upitao je Dylan.

"Ne znam"-odgovorila sam slegnuvsi ramenima. 

"A zasto se ona uopste ljuti, Harry je uvrijedio tebe, a ne nju"-rekao je zbunjeno.

"Hmm, nije samo to u pitanju, ali vecinom jeste"-rekla sam zamisljeno. Ne mogu mu reci da je ljuta zbog onog poljupca. Mislit ce da smo ljubomorne, sto ustvari i jesmo, ali ko kaze da to oni moraju znati? Dobro, ja nisam ljubomorna, jer mi je Dylan dokazao da on nije sa onom kuckom.