College Love

Chapter 25

Dva dana prije Bozica

Harry P.O.V.

Opsta zbrka je ovih dana. Cure se pakuju za New York, a Dylan i ja pokusavamo sto vise pomoci kako ne bi zaboravili neke najbitnije stvari. 

"Harry!"-cujem Vanessu kako se dere sa terase. "Donesi mi cetkicu za zube i uloske iz kupaonice!"-o jebem ti. Zacujem Dylana koji se glasno nasmije, a ja prevrnem ocima.Zgrabim cetkicu, a onda se krenem okretati okolo sebe kako bih uocio uloske. Woah, ta rijec je tako..tako..cudna.  Ugledam male vrecice roze i zelene boje. Kako ja sad da skontam koji su njeni?

"Uhm.. Vanessa, koji su tvoji? zeleni ili rozi?"-upitam dok pravim razlicite grimase. 

"Zeleni!"-odgovori. Ugh! Zrabim zelene uloske i slozim jos jednu grimasu prije nego izadjem iz kupaonice. Sobom se prolomi Dylanov smijeh kada me ugleda kako nosim uloske. Pokazem mu srednji prst, te dodam Vanessi uloske. 

"Dylan?"-Rose ga pozove.

"Hm?"

"Znas, i meni bi trebali ulosci"-nasmijesila mu se nevino. Sada je moj smijeh odzvanjao sobom, a Vanessine ruke su nasle put do mojih ramena te me udarile. Okrenuo sam se prema njoj, a ona me prekorila pogledom, a ja sam samo slegnuo ramenima. 

"Rose..ozbiljno? Kupaonica je dva koraka od tebe"-izmotavao se.

"Da, ali ja moram spakovati majice"-kaze, te napravi slatki puppy face. Ups, nemojte reci Vanessi za ovo. 

"Oh moj Boze"-progundja sebi u bradu i mrzovoljno otpuhne, a onda se uputi ka kupaonici. Uputim siroki osmijeh Rose, a ona mi namigne te se glasno nasmije. Dylan potisteno useta u sobi sa rozim paketicem punim ulozaka, a ja se ponovo glasno nasmijem. 

"Ko se zadnji smije, najsladje se smije"-namignem mu,  a on mi pokaze isto sto sam ja njemu prije par minuta. Srednjaka. 

"Okej, okej dosta vas"-Rose nas prekorila.

Nakon sto su cure zavrsile sa pakovanjem poslale su nas dvojicu do prodavnice da kupimo neke portepstine za puta.

Vanessa P.O.V.

Cim smo zavrile sa pakovanjem krenule smo do direktora kako bismo preuzele karte za New York. Jedva cekam da krenem kuci, pozeljela sam tatu i Chrisa. 

Stale smo ispred direktorove kancelarije i pokucale, no nikakvog odgovora nije bilo. 

"Oh covjece, pa on je otpusten!"-blago sam se lupila po glavi kada sam se prisjetila da je vec deseti dan otkad je na otkaznom roku. I to zbog nas, ali ne zalimo ni trenutka. Sav njegov prljavi ves je isplivao na povrsinu i sve se saznalo sta je radio. Dobio je tuzbu od fakulteta i momentalni otkaz kada je dekan otvorio kovertu u kojoj je bio stik na koji je Rose prebacila sve dokaze. Sudjenje je iduceg mjeseca jer se blagdani blize. 

"Idemo do sekretarice"-Rose je slegnula ramenima. Klimne glavom, te se pomjerimo par koraka udesno i pokucamo na susjedna vrata na kojima je bila okacena zlatna plocica sa natpisom 'SEKRETARICA'.  Piskutavo 'udji' smo cule sa druge strane vrata, a zatim smo otvorile vrata. 

"Oh, hej djevojke! Kako vam mogu pomoci?"-upita nas veselo. Otpozdravimo joj i uputimo siroke osmijehe. Ova mala,punasna, preslatka zena u kasnim dvadesetima je uvijek vesela i uvijek je tu za vas da vam popravi dan.  Znate, divno je imati takvu osobu u osoblju skole. Osobu kojoj cete nakon predavanja otici i popiti sa njom soljicu caja dok joj prepricavate sta se sve desilo tog dana.

"Sutra bi trebale krenuti za New York, a karte jos uvijek nismo dobile.. Pa smo htjele.."

"Oo, evo ih tu su drage moje, samo su cekale da dodjete po njih. Trebao vam ih je predati direktor, ali znate sta se sve desilo pa eto. Sutra nam dolazi novi direktor koji ce biti upucen tako da se nista ne brinite."-veselo odgovori. Rose uz olaksavajuci uzdah primi nase karte.