College Love

Chapter 15

Vanessa P.O.V

Sjecate se ono kada sam rekla da sva predavanja nisu obavezna? Povlacim to. Upravo sada slusamo bukvicu koju nam drzi profesor kod kojeg imamo OBAVEZNU praksu. Na koju smo mi zakasnili. Bravo za nas!

"Praksu imate jedan dan u sedmici, i taj jedan dan vi ne mozete doci. To ja nazivam nezainteresovanoscu za nastavu!"-govorio je i svakom rjecju sve vise i vise povisivao ton.

"Ali..."-Dylan nas je pokusao opravdati, ali ga je ovaj odmah prekinuo.

"Ne prekidaj me! Evo dajem vam mogucnost da izaberete: ili cete sada sa mnom otici direktoru ili danas poslije druge smjene ostajete kako bi ocistili citav amfiteatar"-prosla sam pogledom po citavom amfiteatru i zaprepastila se koliki je on ustvari. Prebacila sam pogled na njih i vidjela da se i oni dvoume.

"Biramo ciscenje"-rekla je Rose mrzovoljno. Slozili smo se sa njom jer Bog zna sta bi nam direktor rekao, i vjerovatno bi javio nasim roditeljima, a sigurna sam da im ne bi bilo drago da cuju kako im kcerke kasne na nastavu radi neka dva momka, a jedva su skupili novac da se upisemo.

"A sada, napolje!"-rekao je i pokazao prstom na vrata. Rose se iznervirano okrenula i samo izasla. Kada smo izasli iz amfiteatra Rose me je povukla prema parku. Sjele smo na nase uobicajno mjesto kod drveta.

Rose P.O.V.

Bacila sam ruksak na travu i sjela na njega.

"De Rose opusti se."-rekao je Harry.

"Da se opustim?! Radi vas dvoje ,ja moram cistiti ono sranje od amfiteatra i malo je falilo da idem direktoru i da mi roditeljima javi kako ne idem na casove i mogla sam se fino vratiti u New York i najvjerovatnije raditi kao konobarica ,sto sam i radila cijelo ljeto kako bih dosla na ovo sranje. Dok ste vi ovdje vjerovatno upali preko neke stele i vas nije briga jer vas nece istjerati."-rekla sam bijesno.

"E pa treba da znas da smo mi citavo ljeto radili na svim mogucim mjestima na koja su nas primili samo kako bi upali ovdje! Nismo ni mi tatini sinovi koje boli briga za fakultet! Spusti se vise na zemlju jer se svijet ne vrti samo oko tebe!"-zaderao se Dylan, a meni su usta spala do poda. Woah.

"Dylan..."-promrljao je Harry.

"Ne, nista mi ne govori! Idemo odavdje jer ju vise ne mogu slusati!"-Dylan je samo otisao ,a za njim Harry. Jooj Boze, sve moram zasrati. Pogledala sam u Vanessu koja me je gledala sirom otvorenih ociju. Izgleda da nije ocekivala ovo od mene, znam, pretjerala sam. Ni ne znam ih, a tako nesto sam rekla. U onom trenutku sam samo razmisljala kako cu se vratiti u New York i raditi tamo nesto sto ne zelim.

"Rose..."-

"Znam, moram im se izvinuti se. Nisam trebala tako reci za njih, znam da sam pretjerala. Znas da ne zelim ponovo u New York."-

"Razumijem te, ne zelim ni ja. Pored toga sto sam puno pozelila tatu i Chris-a ne zelim se vracati tamo."-

Mogu misliti nakon ovoga nece mi tako lahko oprostiti. Ustala sam sa trave i uzela ruksak i potrcala prema skoli, a Vanessu sam samo ostavila iza sebe. Trcala sam prema krovu skole. Kada sam se popela gore iznenadila sam se kako je lijepo i uredno ,cak ima i klupa na koju se moze sjesti. Mobitel mi je poceo vibrirati i znam da je Vanessa ,ali treba mi malo vremena da se saberem i dobro promislim o svemu. Samo sam joj poslala poruku da joj kazem da se ne brine. Pocela sam razmisljati kako da im se izvinem, kreativnost mi je ravna nuli. Shvatila sam da od ovoga nema nista pa sam izvadila knjigu iz elektrotehnike i sjela na klupu, vec kad sam sama i lijepo je vrijeme mogu i uciti malo.

*******

Culo se zvono za kraj zadnjeg cas. Pokupila sam svoje stvari i krenula sam prema amfiteatru. Kada sam dosla blizu amfiteatra Vanessa, Harry i Dylan su vec stajali ispred i cekali da profesor ih pozove. Oni su usli ,a i ja za njima. Oni su se poredali u vrstu ,a ja sam samo stajala iz njih, pa me nisu ni vidjeli.