College Love

Chapter 7

Rose P.O.V

Prosla su tri dana od izleta i momci cijelo vrijeme provode s nama. Hmm, da oni nisu serijske ubice koje se prvo sprijatelje sa svojim zrtvama,prate svaki njihov korak da ih prvo dobro upoznaju i onda na kraju ubiju? Dobro, pretjerala sam sa krimi serijama. 

Danas imamo samo cetiri predavanja sto mi je drago jer mogu spavati kasnije. Prvo imamo dva sata elektornike, onda slobodan cas pa onda dva sata programiranja. Trenutno sjedimo na predavanju iz elektronike. Ja hocu da umrem na ovim casovima ,a Vanessa svaku rijec koju profesor kaze zapise. Ona stvarno voli elektorniku i zna popraviti sve sto u sebi ima zice ili provodi struju. Ja nisam bas najbolja tako da mi Vanessa uvijek pomogne. Ja jedva cekam programiranje, to mi je najdrazi predmet i jedva sam cekala da ga u srednjoj dobijemo. 

Mozete misliti isla sam i na takmicenja gdje sam osvajala prva mjesta. Samo kada treba ici na drzavno meni bude mrsko i onda namjerno pogrijesim. Da nisam bila lijena ,mozda sam mogla biti ucenica generacije. Nahh, nije to za mene. Pogledala sam u Vanessu i ona je i dalje sve pisala i slusala. Ja sam stavila glavu na sto i crtala nesto na svesci. Odjednom me je neko pogodio u glavu papiricem. Podigla sam glavu sa stola i odmotala papiric.

Na casu se ne spava. - D

Zbunjenim pogledom preletim prostorijom trazeci osobu koja me pogodila. Zaigrani osmijeh i tamne smedje oci navedu moj pogled da se zaustavi na toj osobi. Dylan. Sada se još vise smjeskao. Isplazim jezik, te se okrenem.  Ponasam se kao dijete, aliii, koga briga? Vanessa me je udarila laktom u stomak i rekla mi da nastavim pratiti predavanje. Lako je njoj pratiti kad ju ovo zanima. Ali, shvatam ju. Ima isti problem kada smo na programiranju. Mene to zanima, a nju ne. Tako da smo kvit.

Nakon elektonike imamo slobodan cas, a Vanessa i ja smo odmah otisle do kantine da jedemo. Crkla sam od gladi , vec je pola 12 a ja nisam nista jela. Uzele smo hranu i sjele za slobodan sto. Dok sam jela razgledala sam po kantini i primjetila sam da i ovdje imaju grupe kao i u srednjoj. Imaju oni popularni koji su upali na fax samo zbog tatice i mamice, onda imaju sportisti i streberi. Ja ne znam u koju grupu mi pripadamo ,ali nije me ni bilo briga. Ugledala sam Dylana i Harrya kako se priblizavaju nasem stolu. 

"Hej cure, mozemo li s vama..."-govorio je Harry ,ali odjednom ga je neko prekinuo.

"Harry , Dylan sta radite tu? Vi sjedite sa nama, kod popularnih."-rekla je neka cura, posebno naglasavajuci riječ 'popularnih' dok je hvatala Harrya za ruku. Druga neka je uzela Dylana.

"Necete sjediti sa ovim luzerima. Hajde Dylan nismo se dugo druzili."- rekla je ona druga plasticna. Znala sam ja da oni nisu kao mi, samo me je zanimalo zasto su se s nama druzili. Pa samo da dobiju dobru ocjenu na ispitu. Ocekivala sam da ce otici sa plasticnim ,ali Harry i Dylan su uradili nešto skroz suprotno. Izvukli su ruke iz njihovih i odmaknuli se od njih.

"Jedini luzeri ovdje ste vi, a sada odjebite od nas. Bye ,bye."-rekao je Harry dramaticno im mašući i sjeo na stolicu, kao i Dylan. Hah ovo ozbiljno nisam ocekivala. 

"Kako to razgovarate sa nama? Mi smo najpopularnije cure u cijeloj skoli i vi birate njih umjesto da idete s nama."- zaprepasteno nas je odmjerila.

"I najgluplje."-dodala sam i samo nastavila jesti. Vanessa , Harry i Dylan su me culi i poceli se smijati, a one izgleda nisu. Steta. Kada su vidjele da ova dvojica ne planiraju krenuti sa njima, frknule su nosom i krenule. Plastične kucke.

Konacno dolazi moj najdrazi cas. Programiranje. Usle smo u amfiteater i sjele smo u zadnje redove. Ispred svakog ucenika nalazi se laptop. Za 15 minuta cijeli amfiteater je bio pun i imala sam cast da sjedim pokraj Dylana. Jeste li osjetili sarkazam? Profesor je usao i poceo objasnjavati osnove programiranja. Meni je bilo toliko dosadno,a i Vanessa kada nije pobudalila. Ja sam joj vec sve objasnila osnovno o programiranju i ona ovo vec zna.