Chapter 4

53 8 13
                                    

Rose P.O.V

"Djubrad jedna nekulturna! Sta vi radite ispred mojih vrata?!"-viknula sam kada sam ugledala onu dvojicu supaka od jutros. 

"Nasih vrata"-cujem Vanessu koja posebno naglasava rijec nasih. Prevrcem ocima na njene rijeci dok ovu dvojicu ispred sebe ubijam pogledom. A pogodite sta oni rade? Smijese se. Jebeno se smjeskaju. Zadavit cu ih, majke mi.

"Pa, izgleda da vas mi vodimo u obilazak."-rekao je cupavi dok se jos uvijek iritantno smjeskao. 

"Izgleda."- dobacila sam ironicno. Osjetila sam kako me Vanessa udara laktom u ruku. Pogledala sam je upitno, a ona mi je pogledom rekla da se smirim. Znam da je cudno, ali nas se dvije od djetinjstva druzimo i znam sta znaci svaki njen pogled i pokret. Protiv svoje volje uzela sam mobitel i izasla iz sobe. Pogledala sam u Vanessu kojoj takode nije bilo drago sto idemo sa njima, ali je to skrivala vise nego ja. Nismo napravili kako treba dva koraka vec smo stali.

"Na danasnjem obilasku sa dva veoma atraktivna i zgodna vodica obici cete citavu skolu, a prva destinacija je..."-rekao je cupavi i stao u sred recenice dok je dramaticno pokazivao na vrata sobe pored nase, a onaj pored njega je nastavio:

"Nasa sobaaa!"

"Sta?!"-uzviknule smo u isto vrijeme. Zacudjeno sam pogledala u Vanessu. Okej, ako je Vanessa uzviknula, eh onda nema dalje..

"Ovo je nasa soba"-ozbiljno je rekao onaj sa kratkom kosom. Covjece, pa mi njima ne znamo ni imena.

"A kako se vi uopste zovete"-rekla sam zbunjeno.

"Oh, ne znas nasa imena. Duboko si nas uvrijedila."-rekao je opet onaj sa kratkom kosom dok je dramaticno drzao ruku na prsima, praveci se uvrijedjen. 

"Ja sam Harry Styles"-rekao je cupavi. 

"Dylan O'brien"-kratko je rekao onaj sa kratkom kosom. Kako sam samo kreativna, jedino ja mogu zvati osobu 'onaj sa kratkom kosom'.

Vanessa P.O.V

 Sutim i posmatram situaciju koja se odvija ispred mene. Rose mi je vec nekoliko puta do sada uputila zacudjujuci pogled zbog moje sutnje, ali jednostavno nemam volje sudjelovati u razgovoru koji se odvija. Trenutno su se predstavljali i dosao je red na mene.

"Vanessa"-rekla sam kratko i hladno, bas kao i Rose. 

"Pa onda cure, izvolite u nasu sobu"-rekli su i otvorili nam vrata. Usle smo u poprilicno urednu sobu, za razliku od nase u kojoj je pukla atomska bomba. Okrenula sam se oko svoje ose i razgledala sobu, a onda stala na sred sobe.

"I sta sad? Sta imamo tu zanimljivo? Zasto smo pobogu i dosli ovdje, nije kao da trebamo znati gdje je vasa soba"-smoreno sam dobacila. 

"Pa, posto smo mi trenutno jedine osobe koje poznajete na faxu, mislili smo da cemo vam zatrebati, pa eto, da znate gdje je nasa soba"- rekao je Harry. Klimnula sam glavom,a onda se zaputila ka izlazu iz sobe. 

"Vidim jako ti se svidja u nasoj sobi"-promrljao je Dylan. 

"Ma prelijepo je."-odgovorila sam sarkasticno. Ubrzo se Rose nasla pored mene. Uporno je prevrtala ocima i znala sam koliko joj ova dvojica idu na zivce. I meni idu, ali manje nego njoj, iako sam ja ta koja je zavrsila na podu. Krenuli smo dalje u obilazak skole. 

***nakon 3 sata***

 "I evo nas na nasoj zadnjoj destinaciji, a to je skolski park. Tu vecina studenata provodi vrijeme kada nema casova ili za vrijeme odmora"-rekao je Dylan. Ne osjecam noge uopste. Nema gdje nas nisu proveli za ova 3 sata. Upoznali smo svaki coskic ove zgrade i moram priznati ova dvojica su odlicni vodici. Tacnije, zgodni vodici. Okej, Vanessa, obuzdaj svoje misli! 

College LoveWhere stories live. Discover now