Chapter 10

34 6 0
                                    

Dylan P.O.V.

Ostavili smo curama porukicu na vrata i cekamo sada da dodu do nas. Ugledao sam dvije siluete kako nam se priblizavaju i odmah mi se stvorio osmijeh na licu. Dosle su na vrijeme. Kada su nam se dovoljno blizu priblizile ugledao sam dvije cure koje uopste nisam ocekivao. Danielle i Scarlett. Sta sad one hoce?  Krenuo sam ih pozdraviti, ali necije usne su me sprijecile u tome i poljubile. Na silu poljubile. Pokusao sam odgurnuti tu osobu od sebe ali me cvrsto drzala oko vrata tako da nisam mogao nista poduzeti.  Nakona par trenutaka sam ju morao snazno odgurnuti od sebe zbog cega se malo zateturala. 

"Koji kurac?"-pogledao sam u Harry-a koji je iznervirano brisao usne, a ja sam rasirenih usta promatrao to.

"O ne! Harry vidi!"-rekao sam i pokazao prema Vanessi i Rose koje su brzo trcale prema ulazu u internat.  

"Idemo"-rekao je Harry i krenuo kao i ja, ali me je zaustavila Scarlett.

"Zasto idete? Zar vam se nije svidjelo? One kucke vam ne trebaju."-govorila je zavodnickim glasom dok sam ja stiskao pesnice i suzdrzavao se da je ne udarim.

"Scarlett mi smo zavrsile svoj posao za veceras. Kada shvatite da vas vise ne zele vidjeti, dodite do nas."-rekla je Danielle i uzela Scarlett za ruku. Pogledao sam u nase ruke i izvukao svoju iz njene. Potrcali smo prema internatu najbrze sto smo mogli. Iako imamo jaku kondiciju nismo ih uspjeli stici prije nego sto su usle u sobu i zakljucale. Brzo sam otkljucao nasu sobu i izletio na terasu. Preskocio sam i samo sto sam krenuo da otvorim vrata, Rose je zalupila i navukla zavjesu preko, a par trenutaka kasnije kroz zavjesu mi je pokazala srednji prst.  

"Jebem mu!"-opsovao sam glasno i udario sakom od staklo. 

"Helou! Ne posjedujes ta jebena vrata!"-cuo sam Rose kako se dere iznutra. Prevrnuo sam ocima i nasmijao se koliko je luda. 

"I kako sad da se pomirimo sa njima?"-upitao je Harry iznervirano, a trenutak kasnije sutnuo jednu od stolica koja se odbila od ogradu terase i napravila ogromnu buku.

"Ne znam"-odgovorio sam i sjeo na stolice dok sam jos uvijek bio na njihovoj terasi. 

"Moramo smisliti nes.."

"Ako za pet sekundi se ne maknes sa te terase, vjeruj mi neces docekat jutro"-rekla je Rose dok je provirivala glavom kroz odskrinuta vrata. Nasmijao sam se i brzo preskocio ogradu. Ova cura iako se dere na mene i psuje mi sve redom svaki put me uspije nasmijati. Usao sam u sobu i sjeo na krevet. Trenutno je 8 sati navecer i sad smo trebali party imati, a pogodite sta Harry i ja radimo? Sjedimo sami u tisini i gledamo jedno u drugog. 

"Ehh.. kad je neko baksuz, baksuz je"-rekao je Harry i prevalio se na krevet.

" Covjece, jadni smo"-rekao sam. 

"A da odemo do njih?"-upitao je Harry.

"Jesi ti normalan? Rose bi nas isjeckala na komadice, i to samo pogledom"-promrljao sam.

"Kako si se uspio zaljubiti u takvu curu, stari?"

"A kako si ti u Vanessu?"

"Sta fali Vanessi?"

"Sta fali Rose?"

"Pa..ne znam, nekako je...agresivna?"-rekao je nesigurno.

"Da, prema tebi jest. Prema meni nije, samo nekad ima svoje ispade"

"Nekad? Barem dva put dnevno se izvice na nas"

"Ne seri. Nije tako. Sjecas se izleta? Eto ona je onakva prema osobama koje voli i do kojih joj je stalo, mozda joj samo nije stalo do nas"

College LoveOù les histoires vivent. Découvrez maintenant