Dylan P.O.V.
Izlazimo iz amfiteatra sretni, jer smo polozili ispit, ali sve to zahvaljujuci Rose i Vanessi. Rose i Vanessa nas cekaju ispred jer su prije nas zavrsile test. Harry se zatrcao prema Vanessi i podignuo ju je u zrak zahvaljivajuci joj se. Krenuo sam prema Rose i rasirio ruke ,a ona je samo stavila ruku izmedju nas i rekla da nema potrebe za tim. Ouch, to je bolilo. Vanessa je lupila Harry-a po glavi pa ju je on konacno spustio.
"Hvala vam cure, bez vas ne bi uspjeli"-rekao sam a Harry je klimnuo glavom slazuci se sa mnom.
"Nema na cemu, a sada idemo"-rekla je Rose i okrenula se na peti, a onda krenula. Vanessa nam je mahnula rukom i nasmijala se, a onda potrcala za Rose kako bi je stigla. Pratio sam pogledom Rose koja je ponosno koracala prema izlazu. Zasto mi ta cura oduzima dah, iako je jebeno odvratna prema nama. Okej, znam da je takva zbog Harry-a i sinoc sam upoznao njenu drugu stranu. Smijesna je i luda cura, koja je spremna pomoci i izdvojiti svoje vrijeme za tebe samo ako ju postujes.
"Iskreno, ova cura me nervira. Zasto je toliko odvratna?"- rekao je Harry.
"Stari, znas da si ti kriv zbog toga. Jebo te, pa htio si pogoditi njenu drugaricu. I da, vidis cijelo ovo vrijeme nismo pricali o tome. Kako si mogao nasrnuti na curu?"-rekao sam.
Harry P.O.V
Kako sam moga nasrnuti na curu? Eh da, to se i ja pitam. Ja, koji sam oduvijek bio protiv nasilja nad zenama, sam nasrnuo na curu. Ali, kada sam vidio svog prijatelja kako se previja od bolova, bijes me nadvladao. Nisam imao kontrolu. Htio sam se osvetiti. Ali, drago mi je sto ta lopta nije pogodila Vanessu.
"Ne znam kako sam to mogao uraditi,ali htio sam tebe osvetiti. Bijes me preuzeo. Nisam se mogao kontrolirati. I da, izvini zbog ovoga, ali drago mi je sto ta lopta nije pogodila Vanessu. "-rekao sam.
"Pa da nije bilo Rose, pogodila bi je ta lopta, to je sigurno"-rekao je i slegnuo ramenima.
"Jel imamo vise casova?"-upitao sam ga kako bih skrenuo sa teme.
"Ne"-odgovorio je.
"Okej, onda idemo u sobu?"-upitao sam.
"Da"-odgovorio je kratko.
"Ljutis se?"-upitao sam ga nakon par minuta tisine.
"Ne"-ponovo je odgovorio kratko.
"Aha, sigurno"-rekao sam.
"Okej, zasmetalo mi je malo sto si ono rekao za Rose"-rekao je ispod daha.
"Cekaj malo."-rekao sam i stao. "Jel se tebi svidja ta cura?"-nastavio sam.
"Ou, eno profesora hemije. Moram uzeti biljeske od njega. Zao mi je, zurim"-rekao je i otrcao prema zbornici. Koji vrag? Taj lik je puko. Sigurno mu se svidja Rose. Stvarno je nasao curu koja ce mu svidjati. Cura je prava mala napast. Uzdahnuo sam i krenuo za Dylan-om prema zbornici.
Rose P.O.V.
V i ja smo se ipak odlucile da odemo do parka jer je bilo lijepo vrijeme ,a kako ja znam to je u Londonu rijetka pojava. Sjele smo ispod drveta i meni je naumpalo da malo sviram. Otrcala sam do sobe dok je Vanessa zamisljeno gledala u nebo.
Dok sam trcala sa gitarom iz internata prosla sam pokraj Harrya i Dylana i slucajno ga okrznula ramenom. Preko ramena sam pogledala prema njemu i blago se nasmijesila. Opet sam se nasmijala? Boze, pa sta ovaj momak radi od mene. On je samo stojao i gledao u mene. Okrenula sam se i nastavila trcati do Vanesse.
"Gdje si ti nestala? Taman kada sam te htejala nesto pitati , tebe nema."-rekla je.
"Ma samo otisla po gitaru, nismo dugo."- nasmijala se i ispravila se . Ja sam se nagela na drvo i namjestala zice. Pocela sam svirati "Love yourself" od Justina. Vanessa je pocela pjevati svojim prelijepim glasom. Sto bih htjela imati njen glas. Ona je zatvorila oci kako bi se fokusirala na pjesmu. Podigla sam pogled sa gitare i ugledala grupicu ljudi koji su nas zadivljeno posmatrali , a u toj grupici su bila i nama dva vrlo dobro poznata momka. Zavrsile smo pjesmu i zacule smo glasni pljesak koji Vanessa nije ocekivala. Samo sam se blago nasmijala kao i Vanessa.
YOU ARE READING
College Love
FanfictionDvije cure koje su dosle u London kako bi se skolovale i ostvarile svoje snove i makar tako vratile dug koji su imale prema svojim porodicama koje su sve uradile za njih. Dva momka koji se svim snagama trude da zavrse taj fakultet, ali im ne ide...