I give my soul to Devil✔

Chapter 18.

Svanulo je prekrasno jutro. Iz nekog razloga osječala sam se ispunjena srećom. Odlućila sam preskoćiti doručak i malo u vrtu glumiti eficu onim djevojkama.

-Dobro jutro gospođice.

Svidio mi se način na koji mi se obratio fotoograf. Taman se pripremao da napravi nekoliko fotografija tamnoputih djevojaka.

-Djevojke su preljepe. Sigurna sam da će i fotografije biti isti tako ljepe. Ali neka se slikaju bez minke. Neka pokau svoju prirodnu ljepotu.

Govorila sam odlučno. Ba kao prava efica.

Aleksandar's p.o.v
Izaao sam na balkon nakon potpisivanja hrpe papira. A tamo sam imao i to vidjeti. Mala Lola postrojila sve i zapovijeda. Napokon je imala osmjeh na licu. Sve je bilo posebno oko nje. Znam da je bila jo premlada. Ali mi je bilo nenormalno koliko mi se je sviđala. Srce mi zaigra svaki put kada me pogleda. Svaki put kada mi se obrati , pa čak i u mrnji. Nekidan je rekla da voli konje, a poslije mene nazove konjem. I jo ova njena igra oko Rafija je samo meni iz inata. Kada sam ga već spominjao, vidio sam kako joj prilazi s leđa i grli je ,a ona mu uzvraća zagrljajem. Morao sam razgovarati s njom kako bi se pomirili. Primijetila me je na balkonu i mahnula mi je.

O Boe ne znam zato sam to napravila, ali automatski kada sam vidjela Aleksandra na balkonu morala sam mu mahnuti.

-Od kad ste si vi dobri?

Prekinuo me je Rafi u razmiljanju.

-Tko on i ja?

Upitala sam ga glumeći da me je iznenadio pitanjem. A zapravo sam se i ja sama to pitala.

-Ma odakle to tebi? Pusti sad to , idemo jesti pa ćemo se poslije kupati.

Brzo sam se izvukla samo da mi ne bi postavio jo neko pitanje. Primila sam ga za ruku i zajedno smo otili na terasu gdje su već za stolom sjedili Aleksandar i Fifi.

-Oh primijetila sam da si već počela s zapovijedanjem.

Odmah je Fifi rekla.

-A ti si ta koja je počela s lanim osmjehom odmah iz jutra.

Odbrusila sam joj.

-Kako se ti to ponaa mala?

Iznenađeno je Fifi.

-Lola dođi u moj ured da razgovaramo.

Iznenadno je rekao Aleksandar.

-Uh...bit će kaos.

Rekla je podrugljivo Fifi, cereći mi se u facu. Doli smo u ured.

-Ne mora mi nita govoriti, znam ena ti je odmah ću joj se ispričati.

Govorila sam dok je on iao sjesti.

-Ne mora se ti njoj nita ispričavati, neka zna gdje joj je mjesto.

Rekao je.

-Oprosti?

Upitala sam ga potpuno iznenađeno. Vidjela sam da mu se sviđa ostavljati me bez teksta.

-Gle elim da zakopamo ratne sjekire, ali naravno da ti neću nikad moći vratiti roditelje. Ali elim da mi pomogne da se rijeim svoje zle strane.

Govorio je, a ja sam bila sve iznenađenija.

-Tako da će mi svaku večer dolaziti psihijatar i pomagati mi ,ali bih volio da ti prisustvuje mojim seansama. Htio bih ako se slae da bude uz mene.

Zaustavio se je i čekao je bar neku reakciju od mene.

-Bit će mi zadovoljstvo.

Rekla sam mu.

-Okej, onda sad smo prijatelji?

Upitao me.

-E pa to ovisi o tebi.

Oboje smo se nasmijali. Odlučili smo se vratiti na doručak. Fifi i Raf gledali su nas u čudu. Vjerojatno zbog toga to smo oboje imali osmjeh na licu.

-Dragi dali je sve uredu?

Upitala ga je Fifi glumeći brinost.

-Ne vidim razlog zbog kojeg neto ne bi bilo uredu.

Rekao je ,a onda smo se pogledali. To su oboje primijetili.

-Lola moemo li razgovarati?

Upitao me Rafi apnuvi mi na uho, to se ni najmanje nije svidjelo Aleksandru.

-Kad jedemo, moemo se ići kupati, pa moemo tad razgovarati.