Chepter 30

367 27 2
                                    

Prošla su i prva tri mjeseca. Kd tada nisam niti jednom posjetila Aleksandra. Samo sam mu još na početku poslala papire kojima mi je prepustio puno skrbništvo nad Azrom.

-Mama idemo u park?

Azra me u zadnje vrijeme zove samo mama. Jako smo se povezale. Što se tiće Aleksandrovih poslova sve sam ih prepustila Riku. Ja sam odlućila zapoćeti lijep život. Još su me znali pratiti novinari ali sam ih se brzo riješila. Odvela sam Azru u park.

-Samo oprezno malena da ne padneš.

Govorila sam joj dok je se ona penjala po raznim spravama. U jednom trenutku mi je došlo jako slabo. To jutro nisam ništa jela. Pala sam u nesvjest. Čula sam kako me Azra doziva i plaće. Već sljedečeg trenutka se budim i nalazim se u bolnici. Pored mene se nalazila vidno uznemirena Azra a s druge strane su bili Rik i Sara. Oni su također izgledali zabrinuto.

-Jupi mama se probudila.

Rekla je Azra kada je vidila da je gledam.

-Lola kčeri jesi li dobro?

Upitala me je Sara. U tome trenutku je ušao doktor. Držao je neke papire. Svi smo ga s iščekivanjem pogledali."Samo neka nije neko zlo." Pomislila sam.

-Gospođo Lola kako se osječate?

Upitao je .

-Osječam se puno bolje.

Rekla sam.

-Nadam se da čete se osječati još bolje kada vam kažem da ste u trečem mjesecu trudnoče. Čestitam vam.

Svi smo se razveselili međusobno smo se izgrlili. Otišla sam na pregled da  saznam spol.

-Čestitam postat čete majka malenog dječaka.

Moje srce je zaigralo . Suze radosnice su mi se sljevale niz lice. U rukama sam držala sliku svoga malenog sina.

Nakon dva dana bio je Aleksandrov rođendan. Slavio je 26. Ovo je bio prvi put da ga posjetim.

-Lola?!

Falio mi je njegov dubok i hrapav glas.

-Srtan rođendan..

Skupila sam snage da ga zagrlim.

-Ovo mi je naljepši poklon za rođendan.

Govorio je dok je udisao moj miris.

-Zapravo nije rođendan jedini razlog zbog kojeg sam došla.

Rekla sam kada smo sjeli.

-Nego?

Upitao me je Aleksandar.

-Došla sam ti reči kako želim započeti novi život daleko odavde zajedno s Azrom.

Rekla sam a on me je iznenađeno pogledao.

-Zašto?

Upitao je.

-Zato što sam trudna. Nosim tvoga sina. Ali moraš znati da ti opraštam i da ču te zauvjek čekati.

Rekla sam i dala sam mu sliku bebe. On je ostao u čudu. Samo je šutio i gledao sliku.

-Zvat če se Aleksej.

Brzo sam se vratila i spremila moje Azrine stvari. Pozdravile smo se s Sarom i Rikom. No nismo im rekli gdje idemo. Znala sam da Rik nebi imao srca to skrivati pred Aleksandrom . Toga dana smo se pozdravile s Hrvatskom. Za nas je to bio početak novoga života.

_________________________________________

Ostala su još samo 2-3 poglavlja do kraja.....što mislite da će se dogoditi...😏❤❤❤❤❤

I give my soul to Devil✔Wo Geschichten leben. Entdecke jetzt