I give my soul to Devil✔

Chepter 9

Prošla su digurno 2 tjedna . Nisam niti jednom izašla iz sobe . Jedini posjetitelj mi je bio Rik . Donosio mi je hranu. Nisam ni s njim mogla razgovarati . Jednostavno rijeći iz moji usta nisu izlazile .

-Lola danas te Aleksandar oćekuje na većeri .

Rekao mi je tiho Rik.

-Oprosti ali mislim da nisam spremna da ga još vidim .

Rekla sam negledajući ga .

-Slušaj ti ni neznaš kako je njemu. Šta misliš zbog ćega te nije niti jednom posjetio ?

Upitao me .

-Sigurno ne zbog toga što mu je žao.

Rekla sam uzimajući si jelo koje je donjeo.

-Pa Lola ti si ona koja vidi dobro u svima , a ti si vidjela dobro i u njemu koliko se sjećam .

Govorio je Rik . Znala sam da ima pravo zbog toga što su to bile moje rijeći prije smrti moga oca.

-Odi nađi se s njim i vidi što ti ima za reći . Riješi te to što imate . Ja mislim da njemu fali razgovor s tobom . Poćeo se je gubit.

Nastavio je Rik.

-A to što meni fali razgovor s mojim roditeljima ...kako ćete to riješit?

Pitala sam ga iako sam već znala odgovor .

-Pogledaj donjeo sam ti neku odjeću.

Govorio je davajući mi neku vrećicu . Izašao je van . Ponovno sam ostala sam ja i 4 zida. Izvadila sam odjeću . Obukla sam poderanu traper kušulju i uske crne traperice . Unutra sam pronašla i štikle . Ali radije sam obula svoje crne kožne čizmice . Kosu sam svezala u niski rep i uputila sam se u dnevnu sobu . Tamo je sjedi On. Nisam ga mogla pogledati u oći . Jednostavno ne ide.

-Molim te sjedi .

Naposljetku je ipak izustio.

-Reci šta hoćeš .

Odbrusila sam mu . Iako sam oćekivala neku šamarćinu , on nije ni reagirao . Samo je bacio pred mene na stol neke papire.

-Što je to?

Upitala sam ga uzimajući te papire .

-Tu piše kako sam te JA posvojio . I kako se ja skrbim o tebi do tvoje 18 god .

Još se više raskesio.

-Ako se ne ubijem do tad .

Naglo se je uozbiljio. Morala sam to reći samo kako bi maknuo onaj svoj glupi osmjeh s lica . Uz to sam se i ja raskesila .

-Ok slobodna si sada. Moram se naći s nekim to ti je kao da ideš kod roditelja , onaj osjećaj veselja . Mislim znaš kako to ide . Ili ups ipak,možda....

Pogledao me je ponovno s osmjehom na licu , a mene kao da je probo u srce s tim rijećima.

-Lola čekaj nisam tako mislio.

Rekao je digavši se s fotelje , krenuvši prema meni .

-Nego kako si mislio?

Upitala sam ga boreći se s suzama koje su pokušavale izbiti iz moji oćiju . Nisam htjela biti ponovno slaba pred njim.

-Samo jednostavno kada se inatiš ,nešto me obuzme neka borba  protiv tvog inata.

Govorio mi je stavljajući svoje ruke na moje obraze .

-Mućiš me Lola . U meni nešto  budiš svaki put kada me pogledaš svojim oćima .

Govorio mi je toliko blizu da sam osjetila njegov dah na sebi .

-Mućiš me budiš  neku bol u meni .

Govorio je još više približavajući mi se . Od straha sam ga gurnula i ošamarila . Izletila sam u vrt.