I give my soul to Devil✔

Chepter 31

Prošle su 3 godine. Rodila sam prekrasnog sina. Zove se Aleksej. Preselili smo se kod moje tete u Italiju. Zapravo ona mi nije bila prava teta. Ona je teta moje mame. Al su je svi zovu teta. Došla sam kod nje zbog toga što sam smatrala da će me tako teže naći Aleksandar.

-Mama seka je došla iz škole.

Derao se moj sin Aleksej. Uskoro navršava 3 godine.

-Mama doma sam.

Derala se kroz cijelu kuću moja Azra. Ona je postala već prava djevojćica . 7 joj je godina. Svaku godinu je bila sve slićnija Aleksandru. Svaki par dana se čujemo s Sarom i Rikom. Govore nam i o Aleksandrovom stanju. Isprva je bio loše. Ali poslje je pristao na pomoć pa mu je postalo bolje. Zapravo sam svo vrijeme razmišljala o našem ponovnom susretu.

-Mama danas smo morali isprićati priću o savršenoj ljubavi.

Govorila mi je Azra vadeći stvari iz svoje torbe.

-Ja sam napisala o tebi i tati.

Kaže ponosno. Uskoro je došla i moja teta. Imala sam sreće što je znala hrvatski. Iako ovdje u Italiji se moglo naći dosta hrvata.

-Hoćemo li ići u trgovinu s razglednicama?

Došla je Azra iz sobe. Svaki mjesec dana bi išle tamo i Azra bi uzela tri razglednice. Jednu za Saru,jednu za Rika i jednu za Aleksandra. Tamo bi napisala svaki detalj iz naših života koji bi se dogodio u tome mjesecu. Tako da su bili dobro upučeni u naše živote. Jedino mjesto gdje smo se nalazile je ostajalo nepoznato.

-Naravno da hoćemo. Povest ćemo i bracu.

Rekla je. A djeca su zaigrala od veselja....

-Idemo?

Upitala ih je i zatim su otišli.

....

Poćistila sam malo po kući dok je teta odvela malene. To mi je bio jedini posao. Zazvonio mi je telefon.

-Halo?

Javila sam se.

-Bog Lola dušo kako si?

Upiato me je Rik.

-Dobro sam kako si ti?...šta ima novog kod vas?

Upitala sam ga.

-Pa ima nešto novoga zbog toga te i zovem...

Rekao je a meni je kroz glavu prošlo nešto kao da ima veze s Aleksandrom.

-Aleksandar je na slobodi. Pušten je zbog dobrog vladanja u zatvoru.

Bila sam u šoku. Kada su se moja teta i djeca vratili prebjela sam im vjesti.

-Mama govoriš li istinu?

Upitala me je Azra. Bila je pre uzbuđena. Nazvala sam Rika jer je htjela malena Azra i od njega potvrdu.

-Da?

Umjesto Rikovog glasa bio je to Alaeksandar. Iz moji usta rijeći nisu izlazile.

-Lola?

Ponovno je s svojim dubokim glasom izgovorio moje ime.

-Aleksandar?!?!

Napokon sam izustila.

-O hvala Bogu nakon toliko godina da te ponovno čujem. Reci mi gdje ste da dođem po vas.

Rekao je.

-Oprosti ali ne mogu .....bar ne još.

Rekla sam.

-Uredu čekat ću te dok ne budeš spremna....ako treba zauvjek...

Rekao je. A ja sam ipak htjela da je tu pored mene.

-Lola volim te...

Rekao je s tugom u glasu.

-I ja tebe...jako....

Rekla sam. I dala sam slušalicu Azri.

-Tatice....!!!

Rekla je i počela je plakati. Imala sam osjećaj da čemo se uskoro ponovno vidjeti.