Svake godine dam sebi isto obećanje,nova školska godina,novi početak,novi ja,i svake godine prekšim to obećanje.Jer ja mislim da će preko ljeta doći do neke velike promjene,i da ću postati bolja verzija sebe,verzija koja je više samouvjernija i koja misli bolje o sebi,ali da se ta verzija oslobodi ja se trebam promijeniti a to je uvijek zatrašujuće.Bojim se promjene,bojim se posljedica promjene,bojim se da ću ostati potpuno sam,i to je zatrašjuća pomisao ,za mene,jer nemam toliko ljudi kojima sam okružen a da im je zaista stalo.I sve do nekidan mislio sam da jedina stvar koja mi dobro ide je umjetnost,čitanje,pisanje ali juče je i to propalo,jer mi je profesor bosanskog rekao da nisam dobar u komunikaciji i da to što pročitam ne znam ispoljiti,i sada je ta jedna stvar u kojoj sam mislio da sam dobar je propala.Ali na kraju svega kada se god osjećam kao da sam nesposopan i da ne koristim nikome ni za šta,uvijek je bila misao u mojoj glavi,ubistvo,to je strašna ali ponekad utješna pomisao za mene,jer onda je kraj toga svega,nema glupih igrica i nema ljudi koji će mi govoriti koliko sam loš u nečemu,jednostavno je kraj paf nema ničega.Ali ne brinite neću se ubiti jer nemam hrabrosti za to.Samo želim da mi pukne film i da kažem a ne napišem šta mi je na duši.Želim da otkrijem ko sam zapravo.
#Slay
EzraXCX
