Nera

Ovo je prvi pokušaj da napišem nešto što mi se već jedno vrijeme vrzma po glavi. YA fantazija smještena u period 1940 i kasnije. Ovo bi bilo prvo poglavlje, molim vas budite iskreni komentarišite,kritikujte i dajte mi objektivnu sliku. Da li da nastavim ili da odustanem...
Hvala vam :)

"Nera"

Jutro je, a u stanu sa visokim stropovima, tik kraj crkve na Marijin dvoru sve je već u oblaku dima od cigareta i kuhanja kafe. Nejra je mrmljajući ispod glasa uzela ogrtač i sporim, lijenim koracima odgegala do kupatila. Već godinama je to tako, i ona se još nije navikla na to rumorenje i uzdahe iz kuhinje svoje none. Gospođa Zlata je poticala iz ugledne i stare porodice Arnautović, bila je posebna i drugačija. Iako joj  sudbina nije bila baš naklonjela, sačuvala je vedrinu i veliku dozu humora. Često se dešavalo da je Nera kako su je svi od malena zvali baš i ne razumije. Ovo jutro možda bi bilo isto kao i sva druga, ali eto ipak nije.  Desilo se nešto očekivano - neočekivano.

Nona Zlata je pokušavala jako dugo kriti porodičnu zaostavštinu i tajnu od Nere, ne zato što je željela lagati unuci, nego se potajno nadala da će je to zaobići, ali ispalo je ozbiljnije i zlosutnije nego je mogla da predvidi.
Nera je ušla u kuhinju sa velikim osmijehom i iskrama u očima, kao i cijelog njenog života, bar od kada se sjeća za njen rođendan nona joj je pekla najslasniju i najukusniju  najdražu Reform tortu. I naravno nije se razočarala, u maloj lijepoj vitrinici iza staklenih vratašca bila je ukrašena torta.
Njena draga nona nije žalila vremena ni truda , bila je divno ukrašena i od nje joj je zastao dah.Na samom vrhu torte ugledala je nešto poznato, nešto što je odavno željela imati.

Bio je to medaljon njene majke sa njenom slikom iz mladosti. Oči su joj se napunile suzama tuge i radosti.U kuhinji su već bila poznata lica, na stolu je kao i uvijek bila velika džezva kafe i fildžani sa cvjetićima, kocka, rahatlokum , sok od zove i nonino poznato slatko od dunja.

Kako je Nera punila 17-est godina ,sjela je sa njima, obrisala suze, i odlučila po prvi put probati kafu, otkriti zašto svi toliko vole kafu none Zlate.

I tada se sve okrenulo naopačke. Sasvim slučajno Nera je dohvatila fildžan tete Sonje samo na čas, a ispustila ga je kao da je bio toliko vreo da bi mu i džehenemska vatra pozavidila.

Nona ju je nekako čudno pogledala,a ona je sjedila skamenjena od straha,iznenađenja i onoga što je samo u trenu proletilo pred njenim očima. Nona Zlata je zamolila svoje kone da odu i da ih ostave same.
- Draga Nero moram sa tobom podijeliti ovo breme, jer očigledno nema nam druge.
Nera je još uvijek sa nevjericom posmatrala krhotine fildžana i podozrivo slušala nonu Zlatu.
- O čemu to govoriš, ja te ne shvatam, kakva tajna, kakve sposobnosti, šta mi se to desilo ?

- Draga moja pokušat ću da ti objasnim najbolje što mogu, mislila sam da će tebe to zaobići, i da nećeš nikada morati otkriti našu tajnu...
Nera je bila visprena, živahna , jako otporna i žilava djevojka, iako joj je sve djelovalo čudno, ubrzo je pohvatala niti onoga što je čula od none.

- Znači nono mi nekako vidimo prošlost i osjećanja ljudi kada dotaknemo čašu,šoljicu ili bilo što iz čega su pili ?
- Da mila, bojim se da je tako.
- Da li i ti možeš to nono ?

Moje sposobnosti nisu tako jake kao kod nekih naših pretkinja, tvoja pranona Rejhana bila je jako poznata, njene sposobnosti su bile izuzetne, toliko da su ljudi sklanjali čaše iz njene blizine, bojali su je se jer je mogla da vidi sve njihove tajne i što su za života radili.

Da li je mama imala te moći ?

Nona je ćutala i polako kimnula glavom, jasno je bilo da se u svemu tome krije još jedna tajna, ali Nera nije htjela da je pritišće, a ni sama nije bila spremna za čuti više.
Nera se vratila u svoju sobu sa tanjiričem i komadom torte , gledala je mamino lice i očevo nasuprot njenog, kao da joj slike šapuću.

Odjednom su joj slike djetinstva poprimale drugačije boje, postajale izoštrenije kao da se sve desilo jučer, a medaljon koji je držala u ruci počeo je da zagrijava njenu lijepu ruku sa dugim prstima.

Ponovo je počela osjećati toplinu koju je osjetila kada je dotakla fildžan tete Sonje, ali ovog puta to je bilo podnošljivo. Njene su se oči širile sve više i više sa svakom sekundom koja je proticala, gledala je lice svoje majke, njenu dugu kovrdžavu kosu i prepoznatljive zelene oči, velike i blage kao kod djeteta, koje je i ona naslijedila.
Uzdahnula je duboko i spustila medaljon ...
- Oh mama zašto ?