Prava ljubav / Franko Kovačević - ZAVRŠENA ✔

još ovu noć

Sjedim sama u svom autu. Kasna je noć. On, negdje hoda sam put do mog auta. Ne znam kako ću se osjećati. Nismo se dugo vidjeli ali ga se sjećam u najboljim uspomenama. Tako divan, tako lijep a opet nije moj. Nikad nije ni bio moj. Ja sam bila njegova ali on nije bio moj. Šteta je. Ovo me boli više nego Mihael. Jer za Nikolu me briga. Do Nikole mi je stalo ali svi znamo da Nikola nikad neće bit on. Jednostavno nije bilo naše vrime. Da je doša prije 4 ipo miseca, stvari bi vjerojatno bile drugačije. Ali Franko je kriv za sve. A i ja. Da ga nisam pustila u auto, da ga tada nisam upoznala ovo sve se ne bi desilo. U razredu bi bio još jedan dečko s kojim ne pričam puno ali se sudbina umiješala prste i spojila nas sada jer možda prije ili kasnije ne bi funkcionirali. Prekine me kucanje, isto onakvo kucanje prije 4 ipo mjeseca. Izađem iz auta.

"Ej."
"Ej." -kažem tiho.
"Šta je?"
"Prosetajmo."

Uhvatim ga za ruku i vodim do mjesta gdje ćemo biti sami. Dok hodamo, samo ga gledam. Tako mi je teško. Ne mogu to učiniti. Kad bi barem mogla njega natjerati da prekine sa mnom. Sjednemo na jednu klupu dok se mjesec odražava u moru.

"Moram ti nešto reć." -kažem i gledam u daljinu.
"Daa?"

Oči su mi pune suze. Smrcnem.

"Jesi dobro?"
"Ne." -kažem dok brisem oči. "Nikola... ovo mi je tako teško učiniti..."
"O-o." -kaže i shvati. "Mogu li ja prvo nešto reći?"
"Jedino ako mi neće biti teško."
"Vidim. Vidio sam na tebi. Vidio sam da nisi zaljubljena u mene. Ali vidio sam još jednu stvar. Stalo ti je do mene. To sam duboko u sebi osjećao. I znam koliko ti je ovo teško. I meni bi bilo da sam na tvom mjestu. Ne želim ti ovo otežavati. Prekinuli bi svakako jer ionako trebam ići dalje. Posao me zove. Za mjesec dana bi trebao ići iz države. Ali možda bi i uspjeli, čak i na daljinu. I dalje znam i osjećam da sve što se dogodilo je bar na neki način bilo iskreno."

Plačem. Plačem kao malo dijete jer je istina. Sve što je rekao je istina. Nisam bila zaljubljena u njega makar sam to pomislila. Ali užasno mi znači. I da nije njega i svega što se dogodilo, mislim da bi ja i Nikola bili odličan par makar i na daljinu.

"Mogu pustit jednu pismu?" -kažem jecajuci.

Kimne glavom. Izvadim mobitel i pronađem 'Još ovu noć'. Kako Penza počinje pivat, tako i ja pjevusim u sebi. Ja i Nikola provedemo ostatak večeri skupa. Nikoga mi nije bilo teže pustiti. Čak ni Mihaela.