Prava ljubav / Franko Kovačević - ZAVRŠENA ✔

jutro nakon

Maturalna je bila vrh! Sve je bilo super i hrana, bend, piće, atmosfera. Bilo je bolje nego što se sam mogla zamisliti. Najbolje od svega je bila moja ekipa. Za stolom smo bili ja, Lovre, Irena, Paulo, Matej i Andrea. Oni su dio našeg razreda ali se s njima ne družimo tako često. Dragi su nam.
Ujutro sam se probudila mamurna. Hvala Bogu pa je bila subota. Pogledam na sat, 13:48. Vidim i poruka. Od Franka je. Lagano se nasmiješim i otvorim je.

'Nadam se da te neće probuditi moja poruka. Također se nadam da si dobro. Jučer mi je bilo odlično, pogotovo ono s pjesmom. Ja sam otišao na trening ali čujemo se kasnije?
PS. Dolazis na utakmicu?'

Čitam poruku pet puta. Ja i Franko smo jučer plesali nakon što me zamolio za ples. Takav klišej jer su pjevali 'Lutku' od SARS-a. Odlučim odgovoriti na poruku.

'Sori, tek san sad vidila poruku jer sam se tek sad probudila. Jučer je bilo ludo haha. Naravno, iii ne :/ Možda sam malo zaboravila da je utakmica danas. Sori heh.'

Ostavim mobitel i napravim si doručak. Shvatim da nema nikoga kući i odlučim si pustit glazbu. Zadnja slušana pjesma je bila 'Love me again'. Na neki čudan način sam obozavala tu pismu. Počinjem pivat skupa s John Newmanom refren. Radim si sendvič od salame i sira. Taman kad sam završila sa sendvičem, vidim poruku od Nikole.

Kvragu, zaboravila sam da postoji!

'Hej, kako je bilo na maturalnoj? Bia sam doša kasnije al' mislin da si već prošla špalir. Osjeća sam se tako krivo jer sam triba bit tu otpočetka. Zato ti sada stiže nešto doma. Uživaj ❤'

O moj Bože! Šta ću sad? Kako ću ovo riješit? Odlučim mu odgovorit na poruku.

'Ej, bilo je odlično. Hvala na pitanju. Zaj mi je sta nisi doša i bilo bi bolje da si bia tu al šta je tu je. Jedva čekam vidit. ❤'

Stvarno nemam pojma kako ću ovo riješit. Dok sam ja razmišljala, neko mi je pozvonia na vrata. Brzo otidem do njih. Otvorim se i zacudim.

"Ej."
"Hej."

Snažno me zagrli.

"Je li loše vrijeme?"
"Za tebe nikad."

Taman sam tila zatvorit vrata kad dolazi poštar sa ogromnim buketom cvica.

"Je li tu gospođica Božić-Pavletić?" -upita.
"Nije, ali ja sam joj sestra. Ja ću uzet."

Uzmem buket i zatvorim vrata. Dođem do kuhinje di već sidi Franko.

"Opa! Od koga je to?" -upita.

Pročitam poruku u sebi.

'Ža mi je zbog onog jučer. Nema riči s kojima bi izrazia koliko mi je ža. Tvoj N.'

Pročitan mu poruku. Izmjenjenu.

'Ža mi je zbog onog jučer. Nema riči s kojima bi izrazia koliko mi je ža. Tvoj T.'

"Vjerojatno su se posvađali pa joj šalje cvijeće. Prekrasno je." -kaže.
"Da. Slažem se."

Stavim cvijeće u vazu i ponudim ga doručkom. Sjedimo jedno kraj drugog i pričamo o glupostima, o maturalnoj. Isto kao i onaj put u autu.