Prava ljubav / Franko Kovačević - ZAVRŠENA ✔

17 stariji

Volim iznenađenja tako da sam za rođendan dobila dva. Ne znam koje me više razveselilo - to što mi je došla mama ili to što je došao Franko. Nije mi jasno kako je bio tu jer je osmi mjesec a on vjerojatno ima treninge i/ili utakmice. Mama je dala dvije karte za utakmice Bayerna koje se sljedeci tjedan u subotu igraju doma. Ne znan koga bi povela jer svi volimo nogomet. Ovisi ko bude slobodan. Dosta nas je bilo. Ja, Lovre, Irena, Nela, Paulo... svi. Tata je čak pozvao i Josipa. Opet. To me oduševilo. Upoznala sam Franka s Josipom i nije mu bilo baš drago. Nije htio slušati kada sam po pedeseti put objašnjavala da je on tatin prijatelj i da je 17 godina stariji od mene. Gledao ga je s prijezirom. Kao da se ništa nije promijenilo u zadnja tri mjeseca.

"Hmm." -kaže Josip tiho.
"Problem?" -upitam.
"S njim si bila?" -upita i pokaže na Franka.

Vidim ga kako veselo priča s mojom mamom.

"Da. Zašto?" -nasmijem se.
"Nije on za tebe."
"Zašto?"
"Nogometas je zar ne?"
"Da."
"Ali ne znaš što se priča o njima?"
"Mislim osim toga što se priča da su varalice i da ne poštuju cure?"
"Točno to. Heh."
"Nisu svi isti. Oni koji sebe smatraju prekrasnim su takvi. Tipa John Terry. Da me Beckham prevari oprostila bi mu. To je ipak David Beckham. Ali mislim ako on postane takav to je samo zbog toga šta je on to htio. Ja nemam više veze s njim. Još uvijek mi se sviđa ali mi smo prekinuli prije 3 mjeseca."
"Da ali on nije za tebe."
"Ali to nisi već zaključio? Heh. Rugaj se ti, ali to je nešto najbolje što sam imala ovu godinu."

Pogleda me.

"Možda bi i završili zajedno da smo htjeli. Da ja nisan stavila obrazovanje prije njega."
"Jedan ocinski savjet. Momci se doć i otići al prijatelji i obrazovanje će ostati."
"Prijatelji... više-manje. Moji najbolji prijatelji su mi ipak Karlo i Larisa."
"Ah da. Braća i sestre."
"Bez njih ne bi bila osoba koja sam sada."

Taman želi nešto reći kad do nas dode Franko. Mrko pogleda Josipa, a on ode.

"Jel ti smeta?"
"Nimalo. Franko, on je tatin prijatelj već sam ti rekla. 17 godina je stariji od mene."
"Imam nešto za tebe. Zatvori oči."

Zatvorim oči a on izvadi kutiju. Otvori je.

"Otvori oči."

Otvorim ih. Ispred mene je bila prekrasna ogrlica s mojim imenom. Odusevim se.

"Ovo je prekrasno!"
"Znao sam da će ti se svidjeti."
"Neću glumiti skromnost i reći da je ne mogu prihvatiti."
"Glazba za moje uši."

Dođe mi s leđa a ja maknem kosu naprijed. On mi stavi ogrlicu i pusti. Dođe ispred mene.

"Predivno. Bas kao za tebe."

Zagrli me snažno. Ispričam se i odem do zahoda... Gledam savršenu ogrlicu oko mog vrata. Ne cujem kad netko uđe u zahod.

"Zasigurno je lipo imat nekoga ko te tako časti."

Pogledam Nelu u ogledalu. Nasmijem se.

"Predivna je zar ne?"

Dođe do mene.

"Savršena."

Gledam je u ogledalu iza sebe. Dođe kraj mene.

"Trebala si vidjeti kako vas je Josip gledao."
"Ma daj Nela. Mislin rekao mi je da ne vjeruje Franku ali to je samo ocinski savjet."
"E pa nije te tako gledao. Gledao vas je kao da želi uništiti Franka i sve što je s njim došlo."

Okrenem se put nje.
"Nela, mislim da umisljas. A i da je na neki način istina to bi bilo čudno. Mislim, 17 godina razlike između nas dvoje."
"Lucijinoj mami nije problem."
"Njena mama ima 43 godine. Naravno da nije problem."
"Da... valjda imaš pravo."

Pogledam se u ogledalo. Ogrlica je prekrasna. Podsjeća me na sve divne trenutke s Frankom.