Treći deo Policijskih kronika.
*************
Majka mi je umrla kada sam imao deset. Otac mi je u zatvoru već godinama. Ja sam ga lično tamo strpao. Onoga dana kada sam otkrio da je moja majka umrla zbog njega bio je dan kada je on za...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
– Oprosti – samo kažem dok je stežem uz sebe još pospanu. – Nisam htio zapiti se kao stoka ni doći kući tako kasno. Žao mi je što si zaspala sama. Obećao sam da se to neće dogoditi nikada kada smo slobodni, a ja sam pijančio i nisam...
– Dobro je Peđa. Sve je u redu. Bitno je da si došao doma uopće. Budi sretan što imaš prijatelje poput Vuka i Mladena. Oni te razumiju, razumijem te i ja. Reagirao si onako kako je tvoja psiha mogla da se suoči sa svime. Sada ćeš to da zaboraviš i da se spremiš za borbu koja ti predstoji.
– Neću odustati Kati dok ne osvetim svoju majku. Dok ne nađem Grešnike i ne zaustavim pakao koji stvaraju.
– Znam da nećeš. Ti si Predrag Zarić, ti ne odustaješ dok stvari ne istjeraš na čistac. Usprkos tvojoj mladosti i tvojoj prošlosti čestit čovjek u tebi pobijedio je sve. Ponosna sam na tebe Peđa. Pored oca sotone i bez majke ipak je od tebe ispalo nešto.
– Pa, znamo kome možemo na tome zahvaliti.
– Vuk jeste učinio mnogo za tebe, ali ti sam učinio si najviše. Promijenio si svoj život iz korijena, okrenuo se na pravu stranu, vrijedno radio, postigao to što jesi. I nemoj da misliš da nešto ne možeš. Ti, Peđa možeš sve. Ako itko može naći te gadove i spasiti djecu koju iskorištavaju to si ti. Ti, Vuk, Mlađo, Mile i ostala ekipa. Odavna ste vi mnogo više od policajaca, šefova, narednika.
– Hajde pričaš kao da smo Osvetnici.
– Pa, tako nešto. Kapetan, Iron man, Thor, Hulk... Pa ima vas.
– Ne znam od kud' da krenem Kati. Gdje da ih tražim? To može biti bilo tko. Narod koji srećem na ulici, gradonačelnik, ljudi iz poreske, čak i glavonje u MUP–u. Znači svaki govnar na malo većem položaju možda je dobio čast biti uvaženi član kluba. Ne mogu ići redom od jednih do drugih i pitati ih jesu li članovi Grešnika?
– Naravno da ne možeš. Ali, postoje neki drugi načini da saznaš tko su oni.
– Ma k... – i ne izgovorim mobitel mi zazvoni. Nepoznat broj, ali javim se.
– Gospodin Predrag Zarić? – upita s druge strane.
– Ja sam. Tko je tamo?
– Zovem vas iz zatvorske bolnice. Vaš otac Ratko Zarić preminuo je jutros oko četiri sata. – naslonim glavu na uzglavlje kreveta – Želim vas obavijestiti da će njegovo tijelo biti prevezeno u Osijek, u mrtvačnicu, a vi dalje organizirajte ukop. On je želio biti sahranjen pored svoje žene.
– Nema jebene šanse! – proderem se na ženu koja nije ništa kriva, ali govori mi ovo i prokleto je kriva. – Nema šanse da će on ležati kraj nje. Ni slučajno.
– Gospodine Zariću on je to stavio na papir.
– Obrišite dupe s tim papirom. On kraj moje majke neće ni u snu.
– Dobro, u redu, to je vaše obiteljsko ja ne znam što ćete ni kako. Mi ćemo uglavnom tijelo prevesti do Osijeka, a vi preuzmite njegove osobne stvari i dalje se organizirajte. Moja sućut i doviđenja. – odjeba me i prekide vezu. Bacim mobitel na krevet, Kati se pridigne.
