Treći deo Policijskih kronika.
*************
Majka mi je umrla kada sam imao deset. Otac mi je u zatvoru već godinama. Ja sam ga lično tamo strpao. Onoga dana kada sam otkrio da je moja majka umrla zbog njega bio je dan kada je on za...
- Tako znači. - ona otpije neku crvenu vodku, pa se zagleda u čašu. - Ti dobijaš Ratkovu lovu i njegovu... Pa, što sam ja zapravo? Kakvim ćeš me imenom nazvati Peđa? Što ću ja biti tebi?
- Bivša cura, kao što i jesi. Ne želiš da znaš kakvim sam te sve imenima nazivao kroz godine.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
- Vjerujem da jesi. Zaslužila sam to. I kriva sam što te nikada nisam potražila da ti objasnim, da ti kažem sve kako je bilo.
- Trebala si. Pobio bih vas sve skupa tada i riješio ovo sranje u kojem smo sada svi.
- Da. Zbog toga i nisam. I žao mi je zbog tvoje žene Peđa. Obećavam neću ni pokušati da stanem između vas. Želim to, ali poštujem tebe i ono što smo bili. Uradit ću kako ti kažeš. Što god želiš.
- Želim da mi ispričaš sve do u detalj. Sve, znači svih ovih godina. Da sve snimim. Cijelo tvoje svjedočenje, da bih te mogao zaštititi na sudu. Nećeš izići pred sudca, niti pred porotu, kada dođe do toga. Tvoje svjedočenje će im biti pušteno sa snimka. Zato te molim pričaj i ne štedi se.
- Peđa neke stvari su za mene vrlo bolne. Ja sam bila samo dijete kada sam završila kao roba. Bila sam dijete iz doma, nevina i normalna.
- Shvaćam. Ali, tvoja je priča samo jedna koju mogu snimiti i podnijeti kao dokaz da se to dogodilo. Ne mogu ni zamisliti koliko je djece doživjelo tvoju, a možda još i goru sudbinu i ne može to da ispriča.
- To i nije baš tako. U ovoj je zgradi još deset osoba koje ti mogu ispričati svoju priču. - skočim sa fotelje iznenađen.
- Što?
- Kako što? Rekla sam ti da je ovo zgrada jednog od njih. Ovdje su smješteni njihovi... ljubimci ili što smo već. Iskreno ja sam ovdje najstarija. Svi su mlađi od mene. Ima djevojaka i tri mladića.
- I mladića? - ona se nasmije i odmahne glavom.
- Peđa, ljepoto, u kojem vijeku živimo? Nemaju svi sklonosti prema ženama. Mnogi vole muškarce, a dječake i ove malko starije pogotovo.
- Izrigat ću se.
- Naravno da nećeš. Ja ti nudim sve Peđa. Sve, samo nas spasi tog zla. - izdahnem i sredim se, pa je pogledam.
- Oni bi željeli pričati?
- Svi mi želimo pobjeći odavde Zare. Ako si ti naša karta za izlaz, onda to znači da si naš spas. Naravno da će pričati. Ne plaše se oni, naučili su već da ima načina da manipuliraju svojim tamničarima. Kada si osuđen na ovakav život, naučiš se snalaziti. Ako već moraš biti potlačen, onda nauči da iskoristiš nešto od svojih prednosti za postizanje makar nekih jadnih ciljeva. Svi oni su već navikli da smo mi poslušni, mirni, da smo prihvatili život kakav su nam oni stvorili i da znamo da ako ikada krenemo na policiju ili prijaviti ih negdje pa, to je kraj naših jadnih, malih života. Kakav god on bio svi se za njega bore Peđa. Svi mi vjerujemo da će jednom doći dan kada ćemo biti slobodni i živimo za njega. Zato ćemo učiniti sve što možemo da se to dogodi što prije.
