– Ja jebeno ne mogu vjerovati! Ne mogu, eto. – Vuk naspe konjak u čašu, otpije i tresne je o stol. – Dobit ćeš Ratkov novac i Ratkovu ženu. Totalno ne vjerujem!
– Ma, meni pričaš. Što misliš kako sam se ja osjećao kada mi je to rekao. Što ću ja s njom? Kako se to postupa sa živim bićem? Evo ti je, nosi je, tvoja je. Kao da je vreća smeća.
– Jesi li rekao Katarini? – Crveni uvrne svojim prćastim nosom.
– Rekao sam joj – protrljam lice, opizdim glavom o taj isti stol o koji je Vuk maloprije tresnuo čašu.
– Bolje da ne pitam što je rekla.
– Rekla je da će neko vrijeme biti kod majke i oca. I za nju je to previše.
– Čekaj, vas dvoje...
– Ne znam Mlađo! Jednostavno ne znam. Bilo joj je teško.
– Ali, ona shvaća da ti nećeš imati ništa sa Sanelom? Da je to samo zbog zadatka.
– Shvaća, ali žena je, voli me i boli je.
– Ne brini, samo je iznenađena, riješit ćete vi to. Pa pobogu vjenčavate se ubrzo. Neće vam ovo pokvariti vezu ni budući brak, je li to jasno!? – Vuk mi se unese u lice – Ima da je uvjeriš da ništa nećeš imati sa Sanelom, a budeš li imao, bude li te prošlost i ono što si osjećao prema njoj u nekom trenutku natjeralo da prevariš Katarinu, muda ću ti odsjeći i nabiti u nos, jesi me čuo Zariću?!
– Neću prevariti Kati, Vuče. Pogotovo ne sa Sanelom. Nikada to ne bih uradio. Ta žena je moj život kretenu!
– Otići će ti muda, imaj to na umu. – vrati se u svoj stolac, zapali cigaretu i prebaci se na stand by.
– Kada mu misliš javiti da pristaješ? – Mile privuče stolicu.
– Ujutro Miliću. Moram prespavati ove divne vijesti koje mi je mister Rajner dao. Moram prespavati Katinu odluku da se makne od mene dok ovo ne završi. Jebem ga, srce mi krvari, ali možda je tako i bolje. Možda bi bilo dobro uvjeriti i njih da nas dvoje više nismo par. Ona bi bila sigurnija. Nitko je ne bi dirao, ako ne daj Bože dođe do nekog sranja.
– Do sranja neće doći, jer ćeš ti biti dobar dječak Zare. – Vuk mi samo uputi kosi pogled preko čaše – Muda lete Zariću. Razmišljaj samo o njima. Mu–da... Mantraj si to seronjo!
– Vuče, jesam li te ikada iznevjerio? Jesam li ikada usrao zadatak koji mi je bio povjeren?
– Nikada!
– Pa, onda što hoćeš više od mene?!
– Hoću da ostaviš dušu kod kuće. Daj je Kati neka je ponese sa sobom na sigurno, jer ako ostane s tobom kada jednom kročiš u gnijezdo Grešnika ili će pocrniti ili će te odati. – pogledam u dečke, oni klimaju glavom, slažu se s njim.
YOU ARE READING
𝒁𝒂 𝒃𝒐𝒍𝒋𝒆 𝒔𝒖𝒕𝒓𝒂🔚
Short StoryTreći deo Policijskih kronika. ************* Majka mi je umrla kada sam imao deset. Otac mi je u zatvoru već godinama. Ja sam ga lično tamo strpao. Onoga dana kada sam otkrio da je moja majka umrla zbog njega bio je dan kada je on za...