𝒁𝒂 𝒃𝒐𝒍𝒋𝒆 𝒔𝒖𝒕𝒓𝒂🔚

22

 – Želimo da svi naši sugrađani, da svi građani republike Hrvatske budu svjesni da zlo nikada ne spava. Da su oko nas demoni maskirani u ljude koji nagrđuju našu državu, koji se služe svim i svačim da bi bili što uspješniji u svojim kriminalnim radnjama. Želim da do svijesti ljudi dopre to da treba da uvijek budu obazrivi, da otvore četvore oči kada su njihova djeca u pitanju. Zaštitimo najslabije tako što ćemo na sve što nam je sumnjivo obratiti pažnju. Nećemo više odmahnuti ni rukom ni glavom ako primijetimo da se nešto događa. Ne okrećite glavu, ako na ulici vidite razbojništvo, ako vidite kriminalnu radnju. Reagirajte i spasite nečiji život. Vaš će biti bogatiji za neponovljiv osjećaj koji čovjeka preplavi kada učini dobro djelo. Mi znamo da naši građani ne vjeruju u policiju, da se u većini slučajeva ne usude tražiti pomoć, ali uvjeravam vas da nećemo odbiti niti jedan vaš poziv u pomoć, da ćemo se prihvatiti svakog slučaja koji se pojavi na našim stolovima, da ćemo priteći u pomoć kada nas pozovete. Udružimo snage i održimo ovaj grad zdravim. Ne dopustimo više nikada da se ovakvo što ponovi. Da naš lijepi grad postane mjesto na kojem se Drava natapa dječjim suzama. Mjesto na kojem žive i ordiniraju elitni klubovi otimača, zlostavljača i prodavača djece. Učinimo svi skupa nešto dobro za bolje danas, za bolje sutra. Za godine koje dolaze, za generacije koje treba da odrastaju u miru i bez straha. Svaki od ovih ljudi ovdje dobit će posebno odličje za sve što su u zadnjih godinu dana učinili za ovaj grad. Ovi su ljudi pohvatali i ugasili dvije najveće bande koje su harali gradom i ovom državom. Isti ti ljudi razbili su lanac trgovanja djecom ne samo u našoj nego i u susjednim državama. Sve je još u procesu, ali pali su pod njihovim sposobnim rukama i rukama specijalne policije. Nenad Vuksanović, Predrag Zarić, Saša Milić, Tihomir Stojak, Marko Cilija, nikako manje bitan Mladen Tomašević, pokojni kolega Nikola Stojanović koji je ubijen prilikom akcije sa bandom Kobri. Zapamtite ta imena, jer to su ljudi koji svakodnevno pored svih ostalih krvare za ovaj grad i brinu se da ste vi, naši sugrađani sigurni i da slobodno, bez straha šetate lijepim ulicama našeg grada.

Jedna divna žena željela je sa svim ovim prethodno rečenim o klubu Sinistera izaći u javnost na televiziju još prije dvadeset godina. Da je članovi istog kluba nisu ubili ispred njezinog radnog mjesta, odavno bi se za sve saznalo i spasili bismo jako puno života koji su tijekom tih godina uzeti, odvedeni, uništeni. Zato je danas njezin sin osvetio smrt svoje majke predvodivši svoju akciju hvatanja članova elitnog kluba. Naredniče Zariću neka vaša majka konačno počiva u miru. – kimnem mu i naklonim glavu – Zato želim još jednom svima da poručim: Reagirajte! Ne okrećite glavu. Uzmite svoje mobitele i okrenite 192. Trudit ćemo se uvijek stići na vrijeme, uvijek pružiti pomoć. Zajedno možemo toliko toga učiniti za naš grad, ali zašto stati na gradu, dobra djela neka se šire cijelom našom malom državom. Učinimo je boljim i sretnijim mjestom za život. Hvala vam svima i ostajte dobro. – pljesak se prolomi kroz zrak, ljudi okupljeni ispred stanice počnu da žamore, da kliču. Novinari i kamere trče za Igorom i za svima nama ne bi li dobili još neku izjavu. Pogledam u Vuka, on namigne. Crveni mahne, pa se obojica okrenu svojim sugovornicima koji im već turaju mikrofon u facu. U masi ljudi ugledam Sanelu, pa se proguram do nje.

– Izgledaš odlično – kažem, a ona se zarumeni.

– Tako se i osjećam.

– Kada odlaziš?

– Ujutro.

– Javi se da znam gdje si.

– Pa, osim tebe ja nemam nikoga. Samo se tebi i mogu javiti.

– Vjerujem da će se to ubrzo promijeniti i da ćeš naći čovjeka s kojim ćeš stvoriti sretan dom. – ona kimne – Žao mi je što nećeš ostati na vjenčanju.

– I meni, ali imam let ujutro, ne mogu i ne želim ga propustiti.

– Pa, ja ću biti slobodan kada me ti pozoveš na svoje.