𝒁𝒂 𝒃𝒐𝒍𝒋𝒆 𝒔𝒖𝒕𝒓𝒂🔚

13

- Imam dobre vijesti Zare. - pričam s Vukom dok parkiram pred restoran - Čuo sam se jutros s Milom. Njihova je policija privela dvojicu sa onog spiska.

- Zbilja? Pod kojim optužbama?

- Provjerili su ih i jedan je doktor protiv kojeg su nedavno podnesene tri prijave za uzimanje mita, ljudi su mu plaćali za operacijske zahvate koji su inače besplatni da bi ih ubacio preko reda i to prilične sume.

- A, drugi?

- Nećeš vjerovati, drugi je učitelj u osnovnoj školi i ima prijave za seksualno uznemiravanje djece.

- Jebem im sisu sisinu!

- Bitno je da su oni privedeni, protiv njih postoje optužbe za krivična djela tako da neće baš odmah van, što će kolegama iz Slovenije dati malo vremena da ih izrešetaju. Ne mislim da će propjevati kao slavuji, ali i ovo je nešto.

- Ovo je odlično. Bože, hvala ti. I mi ćemo naše duhove uskoro na svjetlost izvući.

- Ideš se naći s Rajnerom?

- Da, upravo sam stigao pred restoran. On je unutra, tu mu je džip.

- Pa sretno ti bilo druže član, hoćeš me pozvati na party predstavljanja? Ček' nisam te pitao častiš li cugom od miliončeta? Pa jebote nećeš valjda sve da potrošiš na šminku?

- Jebo te pas Vuksanoviću. Jesi ti to mene sad nazvao pederom? Nemoj da sjedam u auto i dolazim nazad u stanicu da ti jaja zavrnem.

- Eto vidiš i onda kažeš ja tebe nazvao pederom, a ti od jutra maštaš o mojim jajima. Znao sam da se oduvijek tajno pališ na mene.

- Naravno pa ti si moj dizni princ. Spasio si me ulice i lošeg života. Za mene si ti jedan, jedini.

- Nabije te jedini znaš. Hajde idi i ne zajebavaj se, odoh zvati Bosance, pa ću poslati e-mail Makedoncima sa ovim što si jučer saznao od djece. Tražit ću da mi pošalju slike svih nestalih u zadnjih pet do deset godina. Možda nađemo i tog tvog malog.

- Sretno moj gej partneru. Šaljem ti kiss. - odmahnem glavom, strpam mobitel u džep. Uđem unutra, konobar pozdravi, pa se zaputim stolu. Tu je još jedan od likova sa slika koje mi je Sanela dala. Sjetim se u kakvom sam ga stanju vidio na slici pa me jeza prođe. Želja za zavrtanjem njegova vrata jurne mi kroz šake, ali uspijem se obuzdati kako im priđem.

- Naredniče Zarić. Dobro jutro - Rajner pozdravi, ogavnoća ustane i pruži ruku. - Gospodin Damir Mlakar, šef odjela kirurgije u našoj bolnici.

- O, šef, pa lijepo. Predrag Zarić! - kažem, a on se sav raskezi.

- Čuo sam o vama od vaše zaručnice doktorice Radman, bio sam slobodan da dođem s Vjekoslavom da vas osobno upoznam.

- Bivše zaručnice - ispravim ga, kao. On se iznenadi.

- Ovaj, pa kako sad, rekla mi je...

- Razišli smo se prije dva dana. Jednostavno je shvatila da sam je lagao cijelo vrijeme. Da nisam čovjek kakvim me smatrala i ne može to podnijeti. Ne krivim je, nije lijepo saznati da godinama živiš sa lošim čovjekom.

- Pa, zbilja mi je žao. Kada sam pričao s njom govorila je sve najbolje o vama.

- Pa, vjerovala je u to godinama.

- Kako god, nadam se da ćete riješiti stvari između vas. Doktorica Radman je zbilja divna žena i odličan liječnik.

- Znam to. Jesmo li ovdje zbog nje ili... - sjednem, pa sjednu i oni.

- Ne, naravno da ne. Kolega Mlakar je... Pa on je zadužen za Ratkovu ostavštinu. To jest za njegovo životno osiguranje i zato je ovdje.

- Aha, dobro. - konobar priđe donese mi vinjak i kiselu vodu.