Reljino srce

15 Dio🥀🌘

Uzurbano obucem trenerku i jaknicu, pozovem taksi i on dodje za 5 minuta. Ubrzo sam stigla, na vratima me docekao Kosta.
Ja:sta je bilo!?
Kosta: ma ona budala gore
Ja: jel mu se nesto desilo?
Krenem ka njegovoj sobi ali me Kosta uhvati za ruku i okrene me k sebi
Kosta: nemoj da kazes da sam te zvao
Ja:opusteno
Udjem unutra i zateknem Relju kako pokusava da skine majicu.
Relja:otkud ti
Ja: zaboravila sam novcanik pa sam mislila da nije ovdje negdje.
Relja:uzasno lažeš
Nasmijemo se i ja mu pomognem da skine majicu. Na dosta mjesta je zadobio povrede. Na rebrima ima modrice.
Relja:pobijedio sam
Ja: ali te je bas izbio
Relja:nije tacno
Taj muski ego nikad nece razumijeti
Ja:dobro
Uzmem vatu i natopim alkoholom. Njezno mu prelazim preko rana na licu. Dok me neprestano gleda kao da je opcinjen.
Ja:neprijatno mi je kad me tako gledas
Nasmije se a onda spoji obrve i stegne zube od bola.
Relja: nikad nisam upoznao djevojku koja se tako srami.
Ja: pa evo konacno si upoznao
Kada mu ocistim sve rane pomognem mu da ode do kupatila da se istušira.
Ja: sad mozes sam
Relja: ako moram
Ja:moras
Izadjem i sacekam ga. Nije puno trajalo njegovo tusiranje pa je brzo izasao. Obukao je samo bokserice i izasao. Iskreno propala bi sad u zemlju koliko mi je neprijatno.
Ja:ja idem sad mislim da ti vise ne treba moja pomoc
Relja:ostani, spavaj ovdje
Ja: ne, pozvacu taksi
Relja: necu ti nista brate
Ja: nije to samo mi je glupo
Relja:dobro ne zanima me, idi
Ja: ti si uvijek naljutis
Relja: osjecam se kao neki serijski silovatelj
Ja: hahaha izvini
Relja:Ides ili ostajes
Ja:ostajem
Nasmije se nekako slatko i oci mu zasijaju. Odem do njegovog ormara i uzmem neku majicu. Obucem je i dodje mi ko spavacica, do koljena mi je. Pustim kosu koja mi je bila vezana u rep.
Relja POV:
Gledam kako prilazi mom krevetu, plava kosa malo rascupana ali tako fino stoji na njoj. Moja majica koja joj je do koljena i njeno rumeno lice koje mi je tako simpaticno. Legne pored mene gledajuci u plafon.
Ja:o cemu razmisljas
Alekseja: ni ocemu
Ja:ajde reci
Alekseja: laku noc
Okrene se nadrugu stranu, previse je zatvorena... Okrenem se i zagrim je. Udisajuci njen miris zaspem.
Moj POV:
Otvaram oci i ugledam Relji koji spava kao beba, nasmijem se i pomislim kako bi bilo da se svako jutro budim sa ovim momkom. Kad bi ja imala ovako duge trepavice kao on...
Ustajem iz kreveta i oblacim se, neprimjetno izadjem iz sobe i spustim se u dnevni. Vec je 10 sati, moje radno vrijeme pocinje. Uzmem radnu uniformu i obucem je. Skuvam sebi kafu, Danijele nema jos. Hvala bogu pa me nije vidjela.
Cujem zvono na vratima, odem do njih i otvorim. Na vratima ugledam Sofiju i Vasilija. Mrak mi padne na oci kad ih ugledam.
Sofija: gdje je Relja
Ja: nije tu trenutno
Odmjeri me od glave do pete, mrzim to
Sofija:vidim ti si sluskinja
Vasilije:to joj i pristaje
Pocnu da se smiju kao debili i ja dobijem nagon za povracanje.
Sta sam ja bogu zgrijesila
Ja: mislim da ste promasili adresu
Sofija: kako to mislis
Ja:ovo nije ludnica bolesnici.
Zatvorim im vrata ispred nosa, i odem da na miru popijem kafu. Cujem Relju koji prica na telefon.
Relja: evo evo otvaram
Otvori vrata i bolesnici udju, mislim da cu tako od sad da ih zovem.
Odvede ih u dnevni,ubrzo me poozove i ja dodjem kod njih.
Relja:sta cete da pijete
Sofija:pa ja bih jedan viski ako ima
Ja:nemaa
Izimitiram je i Relja me pogleda sa podignutom obrvom. Sta je ovom.
Relja:Alekseja ponasaj se
Pogledam ga zacudjeno, nekako razocarano.
Vasilije: ja cu sok
Relja:znaci donesi sok i viski
Ukopano stojim u mjestu gledajuci nekog drugog Relju.
Relja: ajde sta me gledas?!
Drekne i ja odem, zar sam tako naivna da me njegovi trikovi zavaraju. Osjecam se malo povrijedjeno, oci me zapeckaju. Molim te nemoj sad da places, molim te. Udahnem i zdahnem nekoliko puta. Ja sam dobro, nije ovo nista,sta je on meni pa da moze da me povrijedi. Saberem se i odnesem im pice. Spustim na sto dok ih ravnodusno gledam. Pogledam u Sofiju koja se podmuklo smjesku i Reljinu ruku na njenom koljenu. Kako je tako odvratan, kako sam glupa. Krenem da idem ali me zaustavi njen glas.
Sofija: Donesi mi kafu, predomislila sam se.
Uzmem onaj viski i odnesem ga. Ubicu je majke mi, ne mogu ja ovo da trpim. On je njoj stavio ruku na koljeno, odvratnik jedan. Ne zelim vise nikad da pricam sa njim, eto mu je Sofija. Skuvam kafu, u nju stavim soli. Evo ti sad pa se napij kravetino glupa. Odnesem joj kafu i ona je proba. Pocne da pljuje onu kafu. I ja se nasmijem.
Sofija:ovo je so! Ti si sluskinja i treba da radis kako ti se kaze!
Ja:mrs u picku materinu kravo
Relja:Alekseja! Kako se to ponasas, sta pokusavas je li?!
Ja: nemoj ti na mene da vices jel ti jasno. Sta ste vi bre umislili?!
Odem u kuhinju i sjednem na stolicu. Necu da placem zbog njih,tako se osjecam ponizeno, da mi dere pred njima. Ovo je totalno drugaciji covjek, ja njega ne prepoznajem.

Misljenje? ❤️