12 Dio🥀🌘

2.9K 74 7
                                    

Nakon sto izadjem iz kuce udjem u taksi koji me vec cekao, kazem mu adresu i on krene. Imam malo tremu iskreno.
Tara POV:
Nisam mogla da pustim Kostu samog medju toliko djevojaka, pa sam dosla sa njim😂 Ulazimo u prepun hodinik djevojaka u kratkim haljinicama i izbacenim grudima, tacno cu da se slogiram. Nije ovo konkurs za striptiz klub. Neko treba da objasni ovim djevojkama gdje su dosle.
Kosta: djevojke!
Povisi ton i one ga pogledaju.
Kosta: zelim da vas obavijestim da je konkurs zavrsen, vec su primili djevojku. Hvala sto ste dosle ali nazalost sada morate da idete.
Pocnu da sapucu jedna drugoj i ljutito odu.
Tara: ii gotovo!
Ugledam taksi i Alekseju koja izlazi iz njega.
Ja: kostaa, bjeziimo
Kosta: sto
Ja: alekseja!
Uspaniceno izgovorim i pobjegnemo u jednu od soba.
Alekseja POV:
Izlazim iz taksija i ulazim u kucu. Čudno da nema ni jedne djevojke koja bi se zaposlila. Al okej bolje meni. Krenem ka vratima gdje su poredjane stolice ali iz sobe izleti uplakana djevojka. Sad imam jos vecu tremu,znoje mi se dlanovi od nervoze.
Zastanem malo dok razmisljam kako da udjem sta da kazem, kako uopste da se ponasam. Iz misli me tree gne glas zenske osobe, podignem pogled i ugledam prelijepu zenu plavih ociju. Rekla bi da ima oko 45 godina, odmjeri me od glave do pete i pridje.
Ja: dobar dan gospodjo, dosla sam zbog posla
Xxx: ja sam Danijela a ti si primljena
Zagrli me i odvede u dnevni boravak, zbunjeno se zahvalim dok se ona slatko smjeska
Ja: samo tako sam primljena, necete nista da me pitate
Danijela: odmah se vidi da si jedna kulturna djevojka a ja takvu trazim. Sve djevojke koje su dolazile ovdje u miniće i sa otkrivenim grudima dosle su zbog mog sina a ne zbog posla
Ja:stvarno
Danijela: da, kakva si u kuhinji
Ja: pa nisam bas nesto dobra ali umijem osnovne stvari.
Danijela:ni ja ne umijem da kuvam tako da cemo zajedno uciti.
Ja: hahah super onda
Relja POV:
Ja: ne pitajte me nista
Sofija: hahahah znaci Danijela organizovala konkurs
Ja:haos
Sofija: i ako me ta zena ne voli stvarno je kul
Udjemo u skolu, dosli smo tek na 4 cas. Ulazimo u odjeljenje, i sjednemo. Pogledom predjem preko ucionice ali nikako da ugledam Alekseju. Gdje li je ta djevojka. Nema ni Tare ni Koste...Uh zivot je tako dosadan.
Moj POV:
Vec smo krenule da kuvamo gledajuci neke videe na YouTube, smijale smo se cijelo vrijeme, ova zena je predobra stvarno.
Danijela: ee znas sta sam zaboravila da ti dam
Ja: sta
Danijela: uniformu
Poskakujuci ode po nju, za minut dodje sa haljinicom crveno bijele boje.
Ja: iskreno i nije tako losa.
Pipnem materijal rukama i ona mi kaze da je probam.
Danijela: mozes ovdje da se presvuces slobodno, mi smo zene
Nasmije se i ja prihvatim, ipak ona po godinama moze majka da mi bude a i osjecam neku slobodu sto se tice nje.
Presvucem se i odem do ogledala. Predivno je.
Ja: kako izgledam
Zavrtim se
Danijela: predivna sii stvarno
Ja: hvala puno
Proslo je skoro 4 sata, bas mi je zanimljivo da mi je vrijeme brzo prošlo. Iz dvorista zacuo se zvuk motora i Danijela je otisla do ulaznih vrata.
Dok sam stavljala sudove u masinu za pranje sudja, cula sam da Danijela prica sa nekim. Mora da je taj njen sin.
Danijela: Sada ces da upoznas novu djevojku.
Uzimam tanjir i okrecem se cim cujem njen glas. U trenutku kada sam se okrenula ugledala sam Relju, srce mi je jako zalupalo a tanjir koji sam drzala u rukama je pao i slomio se na djelice. Nas kontakt ocima nije prestajao kao ni njegov osmjeh.
Danijela:sta ti je jesi dobro, nesto se preblijedjela.
Nekako se vratim u normalu i uspijem da sastavim recenicu.
Ja: ne dobro sam samo...
Relja: samo nije ocekivala nekog zgodnog kao sto sam ja.
Zagrli Danijelu i nasmije se provokatorski
Ja: sigurno da je to...
Danijela: dobro je vas dvoje, onda ovako ovo je Relja a ovo je Alekseja.
Pruzi mi ruku kao da se prvi put upoznajem. Stavim svoju ruku u njegovu i on je stegne, palcem prelazivsi preko koze izmedju kaziprsta i palca. Izvadim ruku iz njrgove i krenem da kupim djelove od tanjira.
Danijela: cekaj donijecu ti nesto da to pokupis.
Ustanem i naslonim se na sto.
Relja mi se sve vise priblizava dok mi ne dodje skroz blizu. Pribije svoje tijelo uz moje, a ruke stavi na sto.Zagrize donju usnu i krene polako da se priblizava mojim usnama dok ja stojim kao hipnotisana.
Ja: skloni se vidjece nas tvoja mama
Relja:Pa sta
Ja: Relja molim te
Relja:koliko me palis trenutno, ajde idemo do moje sobe
Pocne da mi ljubi vrat dok se sva jezim. Zacujemo Danijelin glas i ja ga odgurnem. Sva pocrvenim i on pocne da se smije.
Relja: ostavljam vas
Danijela: ajde i nemoj ovu malu da mi diras
Relja: tesko
Namigne mi i ode.
Ja: izvinite ali rodili ste ludakaa.
Danijela: hahahah mislim da si ti jedina djevojka koja mu se ne baca ispred nogu.

Misljenje❣️❣️❣️

Reljino srceHikayelerin yaşadığı yer. Şimdi keşfedin